Zašto Vaurora i tko smo mi

 

ZAŠTO VAURORA?

 

 

Zato što znamo kako je lako krenuti pogrešnim putem u odnosu sa svojim polarcem.
Zato što znamo koliko polaraca u suživotu s ljudima zbog toga loše završi (a i drugih pasa).

Zato što je potreban samo zapravo nevjerojatno jednostavan, a ključan pomak u čovjekovom shvaćanju tog odnosa: polarac ne želi biti vaš podčinjeni, želi s vama surađivati uz međusobno poštovanje. I kada mu date to, od njega možete dobiti sve.

Želja nam je Vaurorom olakšati zainteresiranima pristup raznim informacijama i prenijeti im svoje znanje o takvom odnosu s polarcima i takvom podučavanju polaraca (i pasa općenito) u želji da ih zainteresiramo za daljnje stjecanje znanja o tome.


Vaurora je zamišljena kao neka vrsta info punkta. Naći ćete preporuke stranica i knjiga stručnjaka koje smatram vrijednima. Naći ćete i veći broj linkova na njihove članke, a također sam i ja pisala tekstove na temelju svojeg dosadašnjeg znanja i iskustva, budući da me iznimno zanimaju kognitivne sposobnosti pasa, modifikacija ponašanja, znanost učenja, kako komuniciraju, kako funkcioniraju u suživotu s čovjekom, kakav odnos možemo uspostaviti s njima, a osobito s našim polarcima. Tekstovi su informativnog karaktera ili jednostavno moj opis nekih saznanja, događaja ili doživljaja. Cilj im je prenijeti moje mišljenje o raznim temama i možda nekog čitatelja potaknuti na razmišljanje.

Nadamo se da će vam ono što pročitate biti zanimljivo i korisno!

 


 

"The animal shall not be measured by man. In a world older and more complete than ours, they move finished and complete, gifted with extension of the senses we have lost or never attained, living by voices we shall never hear. They are not brethren; they are not underlings; they are other nations, caught with ourselves in the net of life and time, fellow prisoners of the splendor and travail of the earth.”

 

~Henry Beston

 

 

 

 

TKO SMO MI?

 

Vida Živković i malamutica Astra

 

Od 2008. intenzivno se bavim svojom malamuticom Astrom, još otkako je bila štene. I baš je ona, zato što je toliko drukčija od ostalih pasa koje sam imala, u meni probudila ljubav prema proučavanju pasa, podučavanju pasa, istraživanju odnosa sa psom, tako da sam sve više širila svoje znanje o svemu tome. Kratak film o Astri možete pogledati ovdje.

I došla sam do toga da najviše cijenim u svijetu već sveprisutne metode u kojima je pse moguće naučiti ama baš sve bez ikakvog fizičkog utjecaja na njih, samo upotrebom svojega mozga, dobrom komunikacijom, razumijevanjem i uvažavanjem načina na koji pas optimalno uči, njegovih emocija, njegovih potreba, znanjem o učenju i modifikaciji ponašanja. I pod Pozitivno nerazmaženi, naprimjer, možete opširnije pročitati što sve obuhvaćaju takve metode, ili u članku Jelene Kallay Dobre strane treninga i pozitivne komunikacije. Stručni rad o tome dr. vet. med. Dunje Kovač pročitajte ovdje. Preporučujem odmah i dvije odlične stranice pune važnih znanja praktičnih savjeta. Lisa Mullinax, 4Paws University i Suzanne Clothier, Relationship Centered Training.

Naši polarni psi, koji vole misliti svojom glavom i zadovoljiti svoj ponos, osobito dobro reagiraju na takve metode. One su im zanimljive, izazovne, odgovaraju njihovoj prirodi. A i meni je osobit izazov nešto sa psom tako postići.

Astra i ja od 2010. do 2016. trenirale smo u Ekipi spasilačkih pasa Hrvatske, položile smo ispite 1. i 2. stupnja za traženje nestalih u prirodi.

G. 2014. završila sam osnovni stupanj akademije za kliker trening Karen Pryor Academy for Animal Training and Behavior Dog Trainer Foundations Course, a 2015. program Animal Behaviour and Welfare (Ponašanje i dobrobit životinja) Sveučilišta u Edinburghu.

Astra je također od 2014. do 2018. radila kao pas pomagač, ja sam jedan od osnivača udruge Psi pomagači, udruge za intervenciju potpomognutu psima pomagačima (2014).

Na proljeće 2018. pridružila nam se i malamutica Zima, od koje također svaki dan nešto novo učim, najviše poštovati individualnost svakoga psa i prilagoditi joj se u izgradnji uspješnog odnosa.

O temeljima uspješnog suživota s polarcem opširnije čitajte ovdje. 

Napomena: Naši su tekstovi informativnog karaktera, nastali su na temelju dosad stečenog znanja i iskustva, njima iznosimo svoje mišljenje i imamo namjeru daljnje zainteresirati čitatalja za rad na sebi i odnosu sa psom. Ako vaš pas pokazuje problematična ponašanja, svakako se posavjetujte s kvalificiranim stručnjacima za pseće ponašanje, odgoj i trening, jer to su ozbiljne stvari kojima se treba ozbiljno posvetiti. U Zagrebu preporučujem izvrsne stručnjake školovane u inozemstvu, Jelenu Kallay (Vagabond) i Igora Gaćešu (KA-Dog)

Vida

E-pošta: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Kanal na YouTubeu

Psi pomagači na FB-u; www.psipomagaci.hr

 

 

 

Doris Defar i haskica Sabat

 

Prije nego što je moj brat dobio na poklon sibirskog haskija, imala sam uglavnom iskustva sa psima (križancima) lovačkih pasmina, i to onima koji nisu imali direktan doticaj sa živom divljači, i bili su skloni suradnji s čovjekom. Haski je s druge strane od prvog dana iskazivao znatiželju, spretnost prilikom svladavanja prepreka, potpuno neshvaćanje pojma privatnog posjeda i ljubav za hvatanjem malih životinja jedne prosječne mačke, odmah se vezala uz druge

životinje u kući, a ljude je na ulici ignorirala. Ja sam tada provodila puno vremena na poslu i imala svog psa, a haski je bio dovoljno malen da eventualni problemi u ponašanju izgledaju mali, tako da sam, kad sam preuzela brigu za nju koju godinu kasnije nakon smrti mog dotadašnjeg psa, doživjela potpuni 'pasminski šok' i napravila niz pokušaja koji su se pokazali kao pogreške u nastojanjima da uspostavim odnos i normalan suživot s 'Crnim Sabatom' (puno ime haskija bilo je Black Sabbath).

Za razliku od usko specijaliziranih 'civiliziranih' pasmina, poput retrivera, koji su primarno uzgajani za donošenje pernate divljači iz močvarnih područja, ili npr ovčarskih pasmina, koje u svom radu poentiraju fazu vučjeg lova kada se stado prebire i izdvaja laka žrtva, haski je kao pravi 'primitivac' imao poprilično holistički pristup životu (ni igračke, ni hrana niti uvijek iste igre mu nisu dugo bile zanimljive) i sasvim drugačije standarde udaljavanja od mene od svih ostalih pasa koje sam do tada upoznala, što je znatno otežalo motivaciju za trening. Također mi se činilo da je poprilično ekspresivan i ponekad ima problema u komunikaciji s drugim psima.

Sve u svemu, kao logičan korak činio se upis psa u 'pseću školicu'. Odande smo ponijeli diplomu i nekoliko dobrih stvari - ponajprije to da se pas naučio učti, i otkriće da u tome može uživati; također smo, nažalost, odande ponijeli i neka loša iskustva i moje pogreške. Ponajviše se to odnosi na pokušaj promjene nekih ponašanja represivnim metodama i pokušaje učenja određenih ponašanja uopćenim metodama, na način neprilagođen konkretnome psu. 

Najvrijednija stvar iz tih školskih dana, i događaj za koji nije preteatralno reci da mi je promijenio život, je početak našeg poznanstva s Vidom i Astrom. Njih dvije su mi otkrile svu moć i ljepotu drukčijeg, interaktivnijeg pristupa odgoju i treniranju pasa. Imala sam priliku tijekom godina vidjeti kako je Vida polako otkrivala cijeli taj svijet, akumulirala znanja i hrabro i kreativno ih primjenjivala u svakodnevnom životu s Astrom, pa i specijalno, trenirajući za razne naprednije kinološke ispite. Sabat je obje jako zavoljela, kao i novi pristup učenju i nošenju sa svakodnevnim izazovima. I ne samo ona. I drugi pas u obitelji, koji nije imao problema s time da jednostavno bude poslušan, oduševio se prilikom da bude i kreativan rješavač problema i aktivni sudionik u treningu, što se počelo pozitivno odražavati na njegovo samopouzdanje. Iako još nisam postigla sve sto želim sa svojim psom, ovdje sam koliko god to bude potrebno kao tehnički i svaki drugi oblik podrške, kao izvor loših primjera, kao Batmanov Robin, kao Sherlockov Watson, jer mislim da postoji potreba za ovakvim tekstovima, za dijeljenjem iskustava i znanja o takvome načinu gledanja na suživot sa psima.