Nuđenje ponašanja

Category: Nasi clanci
Written by Vida Hits: 2819

Jedna od metoda kojom možemo psa nešto naučiti je i metoda nuđenja ponašanja.

Što to znači? Ne mora značiti da stojimo nasred polja i čekamo koju će planinu pas pokazati šapom :). Psu kažemo da idemo raditi (imamo riječ za početak rada), prezentiramo mu ili situaciju ili predmet ili target (predmet koji želimo da pas dodirne nosom ili šapom ili na njega stane) i čekamo da vidimo kakvu će interakciju ili akciju pas ponuditi. Prije toga smo napravili plan i znamo u kojem smjeru želimo da pas ide i kakva ponuđena ponašanja su nam poželjna. Kad pas počne nuditi, označavamo i nagrađujemo samo ponašanja kojima ide u tom željenom smjeru.

Ako radimo metodom free shapinga, slobodnog oblikovanja, označavamo i najmanje aproksimacije koje pas nudi u željenom smjeru. Primjer: ako želimo da pas uđe u nešto, označimo već trenutak kad vidimo da je počeo premještati težinu na drugu nogu, što znači da će jednu nogu dignuti. I tako malo po malo dođemo do toga da pas stavi jednu nogu u nešto. Zatim dvije, tri, itd.

Detalji izrade ovom metodom preopširni su da bih sada predugo govorila o njima, a važni su, jer čovjek treba znati što radi da bi uspješno radio tom metodom. Međutim, rezultati su za polarne pse tako drastični, da se vrijedi potruditi. Lako ćete razne upute naći na internetu u tekstovima, filmićima, a najbolje bi bilo da kupite neku knjigu. Često je detaljno objašnjena u knjigama o kliker treningu budući da je kliker alat kojim se free shaping najlakše primjenjuje jer je potrebno precizno označiti točnu sekundu kad je pas napravio nešto poželjno (premjestio težinu npr.), za što su riječi preduge, kliker je kratak i jasan. Detaljna knjiga o praktičnoj primjeni kliker treninga je i Click For Joy Melisse C. Alexander.

Što je target?

Target je predmet, obično štap ili četverokut od nekog materijala, koji učimo psa da dodiruje nosom ili šapom. Umjesto štapa može poslužiti i vaš prst. Čemu služi? Ako psa naučimo da nosom dodirne i zatim i prati neki predmet, dobili smo moćan alat kojim psa možemo navoditi u položaj, a da izbjegnemo pretjeranu privlačnost hrane ili igračke u ruci, koja često psu onemogućava razmišljanje o tome što radi s kojim dijelom tijela, pas često kao zombi prati hranu ili igračku i tako teže uči neki pokret, ne razmišlja o njemu. Ovako se ipak puno više koncentrira na to što mu radi tijelo dok nos ide za štapom. Učimo ga isto nuđenjem ponašanja. Pružimo štap pred sebe i pas će sigurno iz znatiželje ga ponjušiti ili krenuti prema njemu, taj trenutak označimo i razrađujemo dalje.

Četverokut može biti vrlo koristan kao oznaka mjesta na koje želimo da pas ide i može se upotrebljavati za izradu jako puno ponašanja. Naučimo psa da prednjim šapama stane na taj četverokut i onda četverokut možemo postavljati bilo gdje, ovisno o potrebi i pas će znati da treba ponuditi odlazak do četverokuta i/ili ostanak na njemu. Također ga naučimo nuđenjem ponašanja, čekamo da pas krene prema četverokutu, stane na njega jednom šapom, itd.

Primjeri:

Praćenjem štapa mogu se izraditi sportsko hodanje uz nogu, razni trikovi (osmice kroz noge itd.)., jako puno raznih stvari.

Četverokutom se mogu izraditi vrlo korisni signali kojima upravljamo psećim kretanjem: stani dok ideš od mene, stani dok ideš prema meni, lezi na daljinu, sjedi na daljinu, čekaj tu gdje jesi, itd. itd.

Pod nuđenje ponašanja spada i tzv. capturing - hvatanje gotovih ponašanja. Kad pas napravi neko gotovo ponašanje, sjedne, legne, npr., možemo ga označiti i nagraditi i čekati dalje da vidimo hoće li pas shvatiti za što je dobio nagradu. Ako je naučio koncepciju nuđenja ponašanja, pas će razmisliti i zaključiti za što je nagrađen i ponovno ponuditi to ponašanje. Tako je vrlo lako psa naučiti "lezi" ili "sjedi", bez ikakve prisile.

Nuđenje ponašanja također je za mnoge pse veoma motivirajuće. Pas vlastitom idejom i trudom postigne to da je nagrađen i pohvaljen za uspjeh. Vjerojatno vam je jasno kolika je to promjena za polarce  i koliko im je takav način  učenja zanimljiviji nego fizičko postavljanje u položaje, autoritativno naređivanje da u nekom položaju ostanu, kažnjavanje ako se iz položaja ustanu, itd. Čak im nije zanimljivo ni navođenje hranom, brzo im dosadi i ne nauče puno toga zato što su toliko koncentrirani na hranu pred nosom da ne obraćaju pozornost na to što im tijelo radi niti moraju razmišljati, samo kao zombiji idu onamo kamo ih hrana vodi.

Zamislite njihovo oduševljenje kad moraju razmisliti što bismo mi to od njih htjeli i kad zatim jedan pokret šapom izazove naše oduševljenje i nagradu. Odmah će poletno i motivirano razmišljati što dalje želimo od njih i što još mogu smisliti u čemu će također biti uspješni i što će goditi njihovom ponosu. Za njih je to nebo i zemlja! Ovdje možete vidjeti filmić na kojem je Astra tom metodom u 3 minute pokopčala što želim da radi, a radi se o vrlo zahtjevnoj vježbi stavljanja kolutova na štap. Nakon što je shvatila koncepciju, sve je dalje samo pitanje razrade i učvrščivanja i nadograđivanja vježbe (više kolutova, s više distrakcija itd.) Ali za temeljnu koncepciju trebale su joj ravno tri minute.

(Da bi pas naučio nuditi ponašanja, treba početi od najjednostavnijih vježbica. Jedna od njih je i nuđenje gledanja u vaše oči. Na YouTubeu ćete naći puno filmića o takvim počecima, obično uz kliker. Takav je i ovaj filmić Donne Hill.)

VAŽNO: Nuđenje ponašanja psihički prilično iscrpljuje psa. Najbolje je tom metodom raditi u okruženju bez distrakcija koje psu odvlače pozornost. Kad jednom pas usvoji ciljno ponašanje, možete ga ići učvršćivati među većim distrakcijama. Također, zbog napora za psihu psa, trening mora trajati kratko, do nekoliko minuta, a ponavljati se više puta na dan.