Potiskivanje vs. mijenjanje ponašanja

Category: Nasi clanci
Written by Vida Hits: 3534

Ljudi često žele postići da pas na neki podražaj recimo ne laje ili ne reži - na drugog psa, čovjeka, konja, bilo što.

To ponašanje možemo dobiti na dva temeljno različita načina: zabranjivanjem/korekcijom/inhibicijom simptoma ili modifikacijom/promjenom uzroka. Vanjski rezultat može biti naoko isti, pas vidi psa na kojega je prije režao i više ne reži; ali u psu se iznutra događaju vrlo različite stvari:

 

KOREKCIJE I KAZNE, ZABRANE - POTISKIVANJE PONAŠANJA I SUZBIJANJE SIMPTOMA: PAS TAJ ČAS PRESTANE NEŠTO RADITI DA BI IZBJEGAO KOREKCIJU, KAZNU, NE ZATO ŠTO VIŠE IZNUTRA NEMA POTREBU TO RADITI

vs.

MIJENJANJE STANJA/OSJEĆAJA U KOJEM SE PAS NALAZI - MIJENJANJE UZROKA PONAŠANJA - MIJENJANJE PONAŠANJA U KORIJENU - UKLANJANJE STRAHA, UZBUĐENOSTI itd. KAO UZROKA NEŽELJENOG PONAŠANJA - PAS PRESTANE NEŠTO RADITI ZATO ŠTO VIŠE NEMA POTREBU TO RADITI, A NE ZATO ŠTO SE NE USUDI VIŠE RADITI TO ŠTO I DALJE ZAPRAVO IMA POTREBU RADITI (DA BI IZBJEGAO KAZNU)

Opširan tekst dr. Dunje Kovač pročitajte ovdje.

 

Primjer - nervoza oko konja, strah, uznemirenost, želja za napadom iz straha:

Pas reži i laje na konja.

Ja želim da pas prestane režati i lajati na konja.

Ali želim da prestane željeti režati i lajati, a ne samo da prestane jer sam mu ja naredila da ne smije raditi to što želi raditi.

Zašto? Ne (samo) zato što sam hipi pozitivac i ne mislim da imam pravo psu biti gospodar. Nego:

a) zato što je to najpouzdanija garancija da to ponašanje u svim situacijama u budućnosti pas ne želi i neće ponoviti, b) zato što je to lakši i brži put do toga da prestane režati i lajati.

Jasno je zašto želim a) i zašto je to najpouzdanije - nećeš raditi ono što više nemaš potrebu raditi.

Što je s b)? Zašto kazna tu otežava put do cilja?

Pas vidi konja, nervozan je i uznemiren.

Što postiže korekcija, kazna, tj., pas zareži ili zalaje, mi ga cuknemo, trknemo, što li, kažemo ne, dreknemo, naredimo da prestane i šuti?

Postiže dvije stvari:

1. Pas će to prestati raditi zato da izbjegne našu korekciju, našu kaznu, ne zato što to on želi prestati raditi sam po sebi.

2. Koliko god mi "smireni, neutralno autoritativni i asertivni" bili, nacukavanjem (i "najstručniie" izvedenim) i time što izražavamo da nečim što pas radi nismo zadovoljni povećavamo napetost i nervozu psa. U situaciji u kojoj je pas napet i nervozan, mi pokazujemo dodatno da je to neka loša i ružna situacija u kojoj smo i mi nezadovoljni i negativni.

U vezi s 1.:

Možda dobijemo prekid ponašanja taj čas, ali ne dobijemo promjenu uzroka ponašanja, pas nije naučio promijeniti svoj odnos prema konjima, naučio je samo izbjegavati našu kaznu zbog svog sadašnjeg odnosa prema konjima.

Nepouzdanost: ako se pas ikada nađe kraj konja, a blizu niste vi, nego netko tko mu nije autoritet i čije kazne i korekcije se ne boji ili je ne očekuje, ponašanje će se vratiti. Pas se i dalje boji konja i želi ih napasti, samo se zbog izbjegavanja korekcije ne usudi. Jedanput će se možda usuditi.

ŠTO UČINITI?

Okej, sad smo rekli što sve ne želimo kao način.

Kako mijenjamo uzrok ponašanja, tj. strah i nervozu od konja?

Najjednostavnije moguće.

Ako imamo jasan marker, kliker npr., ili riječ kojom se za to služimo, svaki put kad pas pogleda konja, digne nos da ga ponjuši, bilo kako obrati pozornost na konja, taj trenutak označimo, damo nagradu i pohvalu, pokažemo veselje.

Što pas time uči? Uči da je "strašan" konj zapravo izvor nečega dobrog, izaziva pozitivan zvuk markera i finu nagradu. Mi smo kraj konja veseli i opušteni. Zadovoljni smo svojim psom, nema negativnosti. Samopouzdanje psa raste. I smirenost. I spoznaja da su konji nešto dobro, biti kraj konja ima dobre posljedice, gle, pa uopće nije tako strašno biti kraj konja, konji su super.

Znam da zvuči prejednostavno, ali neizmjerno je efektno. To me uvijek živcira sa svim tim pretrgavanjima s nacukavanjima i korekcijama. Ovo je tako prokleto jednostavno i učinkovito!! S dugotrajnim i pouzdanim učincima. I još su pritom svi sretni.

No za to je potrebno dijametralno suprotno gledište na problem - ne čekamo da pas odreagira da bismo reakciju korigirali, nego utječemo na psa prije nego što je odreagirao da promijenimo njegov doživljaj nečega na što reagira. Često čujem mišljenje kako je nemoguće "na lijepo" riješiti neke probleme u kojima pas na nešto ružno reagira, da hrana recimo kod toga ne pomaže. Ako čekamo da pas odreagira, što znači da je već upao u afekt, smanjuje mu se i mogućnost razmišljanja i mogućnost uzimanja hrane, zbog toga to misle oni koji čekaju lošu reakciju psa da bi je korigirali. Preduvjet za metodu bez korekcija je da preduhitrimo psa u lošoj reakciji i na njega utječemo dok je još sposoban razmišljati i jesti.

Ja sam s Astrom nedavno bila kod konja i baš sam išla vidjeti što će biti, kako će reagirati. Prvo smo im prišli bez klikera i nagrada, konjima je samo glava virila preko polovice vrata, mi smo sjedile dolje kraj vrata, ja, frendica i Astra. Opušteno smo čavrljale, mazile konja, mazile Astru. Astra ih je samo sumnjičavo gledala i uskoro je počela režati, a ponajviše kad bih se ja približila konju, kao da i mene čuva od njih. Nikakvi umilni glasovi i maženje konja i nje nisu palili. Čak sam pokušala i zabraniti joj da reži, čisto iz eksperimenta. Ništa.

Otišla sam po kliker i nagrade i za 10 minuta Astra je sva sretna veselo bila kraj konja, njuškala ih i čak im sama htjela prići da ih bolje vidi i ponjuši.

 Metoda koju sam opisala zove se kontrakondicioniranje (counterconditioning) - povezivanje nečega na što je pas reagirao negativno s nečim pozitivnim - pohvalom i nagradom, i tako u psu izvor negativne reakcije počinje izazivati pozitivnu reakciju - treba biti dosljedan i strpljiv, u težim slučajevima to može trajati i mjesecima, no rezultati su trajni i konačni. Ima više faktora na koje treba misliti da bi postupak bio uspješan, no to je tema za cijeli novi članak.

Ponašanje je apsolutno moguće, ne samo to, nego jedino istinski moguće, promijeniti meodama bez kazne i korekcije, koje ga samo potiskuju. Ima ih više i primjenjujemo ih ovisno o ponašanju i situaciji.