Problematična ponašanja

Category: Nasi clanci
Written by Vida Hits: 3708

Ako vaš pas pokazuje opasna problematična ponašanja, svakako se obratite stručnjaku ako niste sigurni kako postupiti! Vrlo je važno tehnike modifikacije tih ponašanja provoditi ispravno, inače neće biti uspješne (iako ne i opasne kao rješavanje tih problema kažnjavanjem). Stručnjakom ne smatram nekoga tko će vam reći da psa morate na nešto natjerati, da ga morate podčiniti, podvrgnuti svojoj volji ili mu zabraniti da bude npr. "agresivan" ili da se boji. Postoje točno određene znanstvene metode kojima se problematična ponašanja iskorijenjuju, rješavaju dugoročno i pouzdano. Kod nas preporučujem Igora Gaćešu i Jelenu Kallay. Opsežan članak o toj tematici pročitajte ovdje.

Najčešći problemi u ponašanju koje pas može pokazivati su zamrzavanje, bijeg ili napad od straha, reaktivnost - pretjerana reakcija na poticaj, bilo "pozitivna" (npr. veselje, uzbuđenost) ili "negativna" (npr. iziritiranost, lajanje, obrambena reakcija itd.)(tri članka o reaktivnosti i intervju sa Sarom Reusche pročitajte ovdje), agresija  - bilo zbog straha, čuvanja resursa od ljudi ili drugih pasa (Patricia McConnell o čuvanju; o čuvanju od pasa. Patt Miller o čuvanju od pasa. Dr. Sophia Yin o čuvanju od pasa), zbog čuvanja teritorija ili ljudi... Razlozi za pokazivanje agresije mogu biti razni. (6 članaka Suzanne Clothier o agresiji pročitajte ovdje). Ovdje je važno spomenuti da brojna pseća ponašanja koja ljudi smatraju neprihvatljivim i agresijom zapravo služe izbjegavanju konflikta i agresivnih sukoba. Svakako savjetujem da pročitate bar članak Aggression Basics Suzanne Clothier.

Nužno je da znamo čitati "pseći jezik", pseću komunikaciju, da bismo na vrijeme mogli uočiti znakove upozorenja, već i najsuptilnije, koji će eskalirati u sve jača upozorenja pa zatim i napad naprimjer ako ih ignoriramo jer ih nismo registrirali. Ako npr. ne znate što znači to što se pas ukočio kad mu prilazite dok nešto jede, nećete to registrirati i nereagiranjem na taj znak upozorenja možete se dovesti u opasnost da vas pas ugrize. Na internetu danas već možete naći puno materijala o psećoj komunikaciji, potrudite je se upoznati.

Ljudi koji ne razumiju pseću komunikaciju ili psi koji ne razumiju pseću komunikaciju jer nisu adekvatno socijalizirani oglušit će se na poruke koje im pas šalje i mogu kod psa uzrokovati reakciju koju će čovjek zbog manjka razumijevanja smatrati neprimjerenom . Primjer: ako pas leži na svome krevetu i na njega se zaleti drugi pas te mu počne skakati po glavi, pas koji leži ima svako pravo "reći" tomu psu neka se makne jer mu smeta. Ako pas koji skače ne uvaži to što mu je pas koji leži poručio i nastavi mu skakati po glavi, najnormalnije je ponašanje da pas koji leži intenzivnije potjera gnjavatora koji nikako da shvati da se ponaša neprimjereno.

To je primjer normalne pseće komunikacije koju ljudi znaju pogrešno shvatiti. Članak o normalnim psećim "razgovorima" koje ljudi znaju pogrešno tumačiti "agresivnošću" pročitajte ovdje.

Međutim, pas može razviti brojne probleme u ponašanju, a razlozi za to mogu biti raznoliki. Od bolesti do ljudskog neznanja.

Kad se problemi pojave, ljudi se često pokušavaju služiti zabranama, korekcijama i kaznama da bi ih riješili. I mnogi "stručnjaci" tvrde da pozitivne metode, osobito upotreba hrane, metode bez prisile i korekcija ne rješavaju npr. problem agresije kod pasa. Zbog čega u neznanju dubinski griješe i zašto kažnjavanje u modifikaciji pokazivanja agresije može biti iznimno opasno i uvelike pogoršati problem, pročitajte u ovom izvrsnom članku.

Temeljna razlika u metodi zabrana, korekcija i kazni i metodi modifikacije ponašanja je ovo: zabrane, kazne i korekcije ponašanje samo potiskuju (inhibiraju). Pas ga se više ne usudi pokazivati, no i dalje ima potrebu. Modifikacija ponašanja znači mijenjanje osjećaja i doživljaja psa tako da više nema potrebu za takvim ponašanjem.

Što vam zvuči pouzdanije? Moj tekst o razlici između potiskivanja i mijenjanja ponašanja pročitajte ovdje.

Alati kojima se služimo za modifikaciju ponašanja su:

Sustavna desenzibilizacija, kontrakondicioniranje (klasično kondicioniranje), uz prevenciju i menadžment te rad ispod praga reakcije.

Sustavna desenzibilizacija - vrlo postepeno izlažemo psa podražaju, tako da se on na podražaj privikava. 

Kontrakondicioniranje - nešto negativno pas nauči doživljavati kao pozitivno (klasično kondicioniranje - Pavlov - nešto neutralno pas nauči doživljavati kao pozitivno (ili negativno, ali ovdje to ne želimo) - zvuk zvona svaki put je uparen s hranom; psi nauče sliniti na zvuk zvona). Znači, izvor negativnog planski uparujemo s pozitivnom asocijacijom. Nagrađujemo trenutke u kojima je pas izložen podražaju, a da je odreagirao jedva primjetno ili nije odreagirao.

Iznimno je važno te dvije metode koristiti radeći ispod praga reakcije psa i uz prevenciju i menadžment (ne dovoditi psa u situaciju u kojoj će pokazati nepoželjno ponašanje)

 

OPĆE UPUTE ZA RJEŠAVANJE PROBLEMATIČNIH PONAŠANJA

Odličan članak 4PawsUniversity pročitajte ovdje.

Ako se želite riješiti problematičnog ponašanja, trebate:

1. definirati problem - npr. želim da moj pas ne ganja mačke, da se ne boji konja, drugih pasa, da ne vrišti na svakog psa kojeg vidi, da me ne vuče prema svakom psu, da ne reži kad mu hoću uzeti hranu iz usta itd.

2. definirati što želite da pas radi umjesto problematičnog ponašanja (za svakoga čovjeka to može biti drukčija odluka, ovisno o psu i vašim željama - pravila su individualna, ne postoji opće pravilo koje uvjetuje izbor (za razliku od toga, zagovornici teorije rješavanja problema dominacijom savjetuju da uvijek morate podčiniti psa i time ste, tvrde, riješili sve) - npr. a) želim da moj pas reagira na moj signal Pusti! kad mu ga kažem kad vidim da je uočio mačku, i to tako da me pogleda u oči i dođe do mene, ili b) želim da moj pas usvoji ponašanje koje će sam ponuditi svaki put kad vidi mačku i da to bude: sjedne i čeka me - ili, pogleda me u oči i dođe do mene - ili, dođe do mene i stane uz mene, itd, itd., što god vi želite i procijenite da je za psa pogodno, ili c) želim da moj pas prestane osjećati strah i paniku kad čuje pucanj

3. napravite plan kako ćete izraditi to što želite da pas radi - pritom uzimate u obzir pravila sustavne desenzibilizacije i kontrakondicioniranja, zatim kakav je vaš pas, kakva je jačina problema, na što najbolje reagira, što najviše voli, što će mu najprije zaokupiti pozornost, kako uči itd. itd. - ako ne znate kako biste izradili, raspitajte se ili kod stručnjaka ili se potrudite i na internetu nađite savjet - Kikopup ima puno poučnih filmića o takvim stvarima, a nije jedina, tu je npr. i Donna HIll; Sara Reusche ima puno poučnih članaka - pazite da u razdoblju rješavanja problema ne dovodite psa u situacije u kojima će problematično reagirati, jer svaka takva reakcija pogoršava problem; također pazite da idete postepeno i uvijek radite na razini na kojoj pas može učiti, što znači da nije u afektu jer već problematično reagira, nego je izvor problema dovoljno slab da pas može obratiti pozornost na to što vi želite od njega i to učiti (ne prelazi prag reakcije). O pragu reakcije čitajte ovdje.

4. počnite provoditi plan svakodnevno, dosljedno, sustavno, dugoročno, malo po malo povećavajući pouzdanost ponašanja, težinu problema, jačinu podražaja  - pritom primjenjujte već pod 3. spomenuto načelo neprelaženja praga reakcije. Budete li se toga prihvatili svako toliko, a pas se u međuvremenu dovodi u situacije da neželjeno reagira, nećete napraviti baš ništa. Budete li marljivi i dosljedni u učenju psa i menadžmentu nepoželjnih situacija, možda ćete neki signal ili ponašanje izrađivati dva mjeseca, ali poslije će vam služiti godinama, pas će se tako ponašati s voljom i pouzdano.

 

Ja sam sustavnom desenzibilizacijom i kontrakondicioniranjem uklonila strah koji je Astra osjećala od pucnja startnim pištoljem. Na spasilačkom ispitu svaki pas čuje ispaljena četiri pucnja tijekom rada, i to se dva od ta četiri ispale dok pas odležava 40 koraka od nas. Astra bi se i od veoma udaljenog i tihog pucnja tim pištoljem zamrznula i uporno pokušavala nekamo sakriti, nije više mogla funkcionirati. Napravila sam plan i svaki dan sam je postepeno privikavala (u ispitnom položaju - odležavanju) na sve bliži i jači pucanj, prvo samo jedan na dan, ja sam se sve više odmicala od nje, ona je sve duže odležavala. Kad smo došli do toga da može dugo odležavati nakon pucnja mirno, a ja sam daleko, a pucanj je blizu, uvela sam dva pucnja, i krenula opet ispočetka (sve ostale kriterije smanjila). Opet sam stala blizu, nagrađivala odmah nakon pucnja, pucanj je bio daleko. Najvažnije je bilo da Astra ni u kojem času ne odreagira, ne prijeđe prag reakcije. Da samo pucanj registrira i za to bude nagrađena. Čim bih zabrzala, prebrzo pomislila da mogu ići dalje, ona bi se digla. Tako sam pogriješila svega dvaput tijekom rada. Što ćešće pogriješite, to se više puta morate vraćati unatrag. Malo pomalo njezin prag je rastao i za dva mjeseca narastao je toliko da sam mogla stajati 40 koraka od nje i mogla je mirno čuti i podnijeti dva pucnja iz blizine da se ne digne, a da je nagradim tek nakon duljeg odležavanja poslije pucnja. Desenzibilizacija je postepeno pojačavanje podražaja (pucnja), a kontrakondicioniranje je svaki put uporno povezivanje pucnja s oznakom (ja sam koristila kliker) iza koje slijedi nagrada. Nagrada mora biti jako dobra. I na ispitu je Astra najnormalnije neutralno podnijela pucnjeve. Pola godine poslije provjerila sam situaciju i straha od pucnja i dalje nije bilo. Naravno da je neću zasuti sa 100 pucnjeva odjedanput, jer do te razine nismo došle i to bi sigurno u njoj opet izazvalo velik strah, ali ono što sam htjela postići, postigla sam sustavnim planom i upornom izradom tijekom dva mjeseca. Trebalo mi je dugo, ali Astra se više pucnja ne boji. Strah i paniku iz nje sam nadugo uklonila. Svako toliko podsjetim je i provjeravam stanje. Osjećaj straha i panike se ne vraća.