Učenje - neka opća pravila

Category: Nasi clanci
Written by Vida Hits: 3002

 

Ako naučite pse da žele s vama učiti, ako naučite učiti pse, onda ćete ih znati naučiti sve što konkretno želite - od toga da ne njuškaju sa strane dok vuku do toga da se zaustave kad im kažete.

O najčešćim pogreškama pri podučavanju pasa čitajte i u ovome članku.

Evo nekih osnovnih pravila.

 

Budite dosljedni, uvijek i uporno, nemojte od psa u istoj situaciji jedanput tražiti jedno, a drugi put dopuštati drugo.

Pazite na PRAG REAKCIJE (prag tolerancije, eng. threshold) - ako je pas zbog nečega u pretjeranoj reakciji, afektu, više ne može razmišljati, ne može učiti. Iznimno važno! Često ljudi kažu da psi imaju selektivan sluh, da su tvrdoglavi, da znaju što želimo od njih, ali ne žele poslušati. No to zapravo često znači da naša očekivanja nisu realna s obzirom na situaciju - da pokušavamo utjecati na psa u času kad je u afektu i "mozak mu više ne radi".

Naučite psa ono što želite od njega - pokažite mu što želite i uporno to vježbajte dok pas nije naučio - ljudi često kažu da pas već po tonu glasa zna što mi želimo od njega - to bismo mi željeli da pas zna, ali ne zna. Možda zna da ste zadovoljni ili da se ljutite, ali što točno treba napraviti, to ne zna ako nije točno naučio

 

Usmjerite se na ono što želite, a ne na ono što ne želite - isticanje samo onog što ne želimo psa ostavlja u neznanju što želimo da tada radi. Primjer: ako vam gricka noge dok obuvate cipele, naučite ga da sjedi dok obuvate cipele. Ako samo zabranite da gricka, pas nije usmjeren na to da nešto radi, da se na nešto drugo koncentrira, nego samo čeka i vjerojatno će opet početi grickati

 

Ne čekajte da pas pogriješi da biste ga korigirali, nego ga nagradite kad nije pogriješio, kad čini ono što želite. Metoda učenja odležavanja i odsjedavanja bez korekcija.

 

 

 

Nagrađujte ponašanja koja želite - kad nešto psa počnete učiti, prvo nagrađujte željeno ponašanje svaki put, tako stvarate tzv. povijest potkrjepljivanja (eng. reinforcement history), u psa zabetonirate svijest o tome kako je to ono što želite i što nosi dobre posljedice; kad ste to dobro utvrdili, kad pas na signal reagira u 8 od 10 puta, prijeđite na varijabilno nagrađivanje, ne nagrađujte psa svaki put, tako da pas ne zna kad će biti nagrađen - želite da ponašanje postane čvrsta navika; na kraju možete izbaciti takvo nagrađivanje i prijeći na tzv. funkcionalne nagrade u svakodnevnom životu, koje su jedan od najvažnijih faktora za učvršćivanje ponašanja - nagrađujte psa onim što pas želi i voli (poslušaj stop pa se možeš ići igrati) i uskoro ćete imati psa koji će rado iz navike nuditi tražena ponašanja.

 

Nagrada mora biti dovoljno vrijedna za određenu situaciju - to je vrlo važno da bi pas uspješno učio. Možda ćete u stanu nešto izrađivati nagrađujući psa suhom hranom, ali kad izađete van i morate se natjecati s jako zanimljivom okolinom, nagrada mora biti vrjednija da bi psu u takvoj konkurenciji bila zanimljiva, npr. Ja sam jedanput s Astrom prilazila konjima i u ruci sam imala suhu hranu. Uopće je nije zanimala, konji su bili puno zanimljiviji, toliko da se počela previše uzbuđivati jer joj ništa s njih nije odvraćalo pozornost. Malo sam se udaljila i uzela bolje nagrade i uskoro smo uz nagrađivane smirene prišle konjima. Izvrstan članak Sare Reusche o tome pročitajte ovdje

Prilagodite se psu - pazite na emocionalno i umno stanje psa - "čitajte" psa i učenje prilagođavajte psu - održavajte ravnotežu izazova i uspjeha, čime zadržavate motivaciju psa, pazite da ne pretjerate i ne izazovete frustraciju psa i odustajanje od učenja.

 

Hranu ne koristite kao mito, mamac, nego kao nagradu (na početku neki put možete namamiti psa, recimo da vam dođe na hranu, no vrlo brzo nagradu počnite davati NAKON što ja pas nešto učinio, ne tako da ga hranom mamite da to učini (ili igračkom) - tu dolazimo do pitanja koje ljudi često postavljaju: ako se služim hranom, hoću li je vječno morati nositi sa sobom i mamiti psa? Ne, ako psa učite ovako (i ako prijeđete na drukčije oblike nagrađivanja kao što je rečeno gore). Kad pas nešto nauči, nagrada više nije potrebna da bi to napravio, no psa ćemo koji put podsjetiti koliko se isplati nešto učiniti. I mi radimo za plaću, zar ne?

 

Služite se prevencijom i menadžmentom da se pas ne nagrađuje sam za neželjena ponašanja (ne ostavljajte mu hranu na dohvat ako tek uči da je ne smije dirati; ako tek učite psa da ne čuva svoju hranu od drugih pasa, pazite da mu ne dajete hranu dok su drugi psi blizu, itd.) i da ne dolazi u situacije kad prelazi prag reakcije (ili s vama ili kad je sam), a vi ga nešto učite.

 

Ne služite se kaznama i korekcijama jer želimo psa koji je motiviran učiti za nas zbog uvijek dobrih posljedica (i zbog ostalih razloga koje navodim u članku Kazne i korekcije). Preusmjeravanjem na ono što želimo da pas radi, menadžmentom i prevencijom, učenjem nekompatibilnih ponašanja, učenjem psa što želimo da radi umjesto onog što želimo korigirati, možemo ispraviti sva neželjena ponašanja i sve što nam kod psa ne odgovara. Počnite razmišljati što želite vidjeti i što želite psa naučiti, a ne samo što vam smeta i ne valja i od čega želite psa odučiti. Primjer: ne razmišljajte ovako - ne želim da pas nekontrolirano odlazi od mene; razmišljajte ovako - želim moći zaustaviti psa dok odlazi od mene. Jeste li znali da možete i izraditi signal za neželjeno ponašanje da biste ga stavili pod kontrolu? I pas prestane izvoditi to ponašanje osim kad za njega čuje signal. Štoviše, signal za neželjeno ponašanje (u kojem pas osobito uživa) tada možete koristitit kao nagradu. Zgodno, ha? Filmić Donne Hill pogledajte ovdje.

O tome Ian Dunbar piše u članku o svome malamutu:
"Braniti malamutu da zavija bilo bi slično pokušajima začepljivanja vulkana. Zato smo uspjeli uspostaviti pravilo da u kući nema zavijanja. No da bih bio fer prema psu, poticao sam ga da zavija u drugim situacijama. Štoviše, naučio sam ga da zavija na signal i katkad bih tražio da zavija u šetnji, na skijanju ili, najbolje od svega, u autu...
Taj kompromis čovjeka i psa ilustrira temeljno načelo za rješavanje većine potencijalnih problematičnih ponašanja: Ako imate problem, dajte mu ime i naučite psa da na vaš signal izvodi to ponašanje. Tako dosadašnji problem sada postaje aktivnost u kojoj pas uživa i možete je upotrebljavati kao nagradu za trening. U navedenom primjeru davanje signala za zavijanje postalo je nagrada za šutnju psa."

To je iznimno važna koncepcija na koju mnogi ljudi i ne pomišljaju.

 

Pazite na to da pas ne generalizira dobro - pas pri učenju sve što vidi i čuje i što se događa može povezati s nekim signalom. Ako psa učite sjedi uvijek samo stojeći ispred njega u jakni, on će možda zaključiti da Sjedi znači "moram sjesti dok je čovjek ispred mene u jakni i govori mi sjedi". Ako sjednete ispred psa u majici bez rukava i kažete sjedi, pas vas neće dobro razumjeti ako ga niste u sto raznih situacija naučili da Sjedi znači sjedni što god ja radio, gdje god mi bili i što god bilo oko nas. Često se ljudi ljute na psa ako ne želi učiniti nešto "što zna". Ako mislite da bi pas nešto trebao učiniti, a on to ne učini, vjerojatno još nije u mogućnosti to učiniti. Faktori mogu biti razni. Vratite se korak unatrag i krenite dalje, ne ljutite se na psa. Katkad nam se čini da pas jednostavno ne želi nešto učiniti, a sigurni smo da to već zna. To znači da psa ili nismo dovoljno motivirali da to učini ako smo sigurni da smo do dovoljne razine izradili ponašanje ili da jednostavno nismo došli do te razine na kojoj sada nešto od psa tražimo. A ne da zna, ali se tvrdoglavi i neće ili je bezobrazan i neće ili da je glup, što ljudi često zaključe.

Smiješan primjer s Astrom: nakon vježbe odležavanja na spasilačkom ispitu trebamo stati kraj psa i on se na signal mora dignuti u osnovni položaj (sjesti). Kad sam vježbala signal za to dizanje, polegla bih je, rekla signal, polegla je opet; ili bih otišla malo od nje, vratila se, rekla signal. I tako smo mi to zbilja čvrsto utvrdile. I kad sam mislila da je naučila signal, ostavila sam je da odležava 10 min i onda se tek vratila do nje. Rekla sam signal, no Astra me blijedo gledala. Da skratim, ona je u opis signala uključila i to da se ja odmah vratim kad odem ili uopće ne odem. Moj povratak nakon dugog perioda uopće nije povezivala sa signalom. Tako da sam morala malo po malo, vrlo postepeno povećavati vrijeme do povratka i tako je učiti da signal vrijedi i kad me dugo nema.

Članak Sare Reusche But He Knows It!

 

Ako jedan kriterij povisite dok psa nešto učite, drugi smanjite. Ako istodobno povisite nekoliko kriterija (trajanje, udaljenost, distrakcije), napravit ćete prevelik skok u učenju, koji pas ne može popratiti. Psi najbolje uče ako idemo korak po korak, ne po nekoliko koraka odjedanput.

 

Da biste bili sigurni da je pas nešto dobro usvojio i generalizirao, dobro utvrdite naučeno dodajući sve više kriterija. Pri učenju postepeno dodajte razne okoline, faktore, distrakcije (članak o distrakcijama), duljinu ponašanja, daljinu psa od vas itd.

 

Kad psa nešto učite, neka vježbe budu kratke, završite uvijek s time da pas uspješno izvodi ono što tražite - ako vidite da ste pretjerali i ne ide više, vratite se korak unatrag da pas uspije i nagradite taj uspjeh - psu vježba mora ostati u dobroj uspomeni da bi je s voljom ponavljao.

 

Signal (naziv, naredbu) počnite uvoditi kad je pas već usvojio ponašanje, prvo u trenutku kad pas radi ponašanje, zatim netom prije ponašanja, pa još malo prije ponašanja. Znači, prvo psa morate naučiti što da radi da biste tomu pridružili ime. O razlici između signala i zapovijedi/zabrane čitajte ovdje. Izvrstan članak o dodavanju riječi ponašanju pročitajte ovdje.