Kazne i korekcije

Category: Nasi clanci
Written by Vida Hits: 4487

Kad nekom kažete da mislite kako su kazne i korekcije loše, odmah će pomisliti kako je vaš razlog isključivo moralne prirode. Čovjek nema pravo kažnjavati psa.
I nema, u mojim očima.
No osim tog razloga, koji može biti sasvim subjektivan, postoji i niz objektivnih razloga.


Ukratko: kažnjavanje daje kratkoročne rezultate, nama je osobito privlačno zato što nam daje osjećaj moći i kontrole, psu kojega kažnjavamo ne dajemo priliku da optimalno uči i komunicira te surađuje s nama, nadalje, kazne i korekcije narušavaju naš odnos sa psom, a u samom psu stvaraju napetost, frustraciju i agresiju.

Što to sve točno znači?


MIT O UČINKOVITOSTI


Korekcije i kazne obično odmah rezultiraju kratkoročnom promjenom ponašanja (suzbiju simptom). Zato ih mnogi smatraju najbržim načinom stjecanja kontrole nad situacijom i uvijek iznova pribjegavaju kazni. Za ljude je prirodno da u slučaju incidenta žele autoritetom ponovno steći kontrolu nad situacijom. Funkcija kazne je da zadovolji onoga koji kažnjava.
Zašto je učinkovitost mit? Iako možda katkad trenutačno vraćaju kontrolu nad situacijom, tj. suzbiju simptom, korekcije i kazne ne omogućavaju dugoročnu promjenu ponašanja, ne eliminiraju uzrok ponašanja. Znači, uvijek iznova zbog nepromijenjene reakcije i ponašanja psa nastaju situacije u kojima pas nepoželjno reagira i onda mi moramo primijeniti korekciju da bismo taj čas situaciju kontrolirali. Kazne nisu proaktivne i ne uče alternative za dugoročnu promjenu ponašanja. Kazna je učinkovita samo dok traje. Kad kazne više nema, ponašanje se vraća.
Također, ne možemo uvijek biti sigurni da ćemo na vrijeme primijetiti situaciju i korigirati, tako da možda nećemo uspjeti spriječiti neželjeno ponašanje. Usto, ako mi nismo blizu, pas će nepoželjno reagirati jer ga nema tko taj čas korigirati.
Nadalje, neko se ponašanje javlja u nizu konteksta, no kazna taj čas rezultira promjenom samo u neposrednom kontekstu.
I, veoma važno: rezultat korekcije i kazne je inhibicija, suzbijanje ponašanja, a ne mijenjanje osjećaja, doživljaja, reakcije psa na nešto. Psa ne učimo da nešto tolerira (negativan doživljaj promijenimo u neutralan) ili čak "zavoli" (negativan doživljaj promijenimo u pozitivan), već samo da prestane pokazivati da to ne tolerira, da prestane pokazivati nepoželjnu reakciju.
Primjer: reaktivan pas laje i trga se kad vidi da mu se približava pas. Vlasnik korigira psa, cuka ga i govori mu da prestane lajati. Pas od straha od kazne nacukavanja i deranja prestane lajati, ali i dalje se boji psa koji prilazi. Idući put kad sretnu drugoga psa, pas će opet lajati, vlasnik će opet korigirati. Ili možda pas neće zalajati jer se naučio bojati kazne, ali strah u psu ostaje. Pas je i dalje napet i nervozan, i vrlo je moguće da će u idućoj prilici koja se ukaže pretjerano na nešto reagirati da iz sebe izbaci tu nervozu. Time odmah dolazimo do drugog razloga...



KAZNE I KOREKCIJE MOGU BITI OPASNE


Svrha nekog ponašanja jest komuniciranje poruke. Kazna onemogućava taj pokušaj komunikacije. Također, kazne i korekcije u psu stvaraju frustraciju i nervozu.
To je loše iz jako puno razloga.
Pojačavanje napetosti, asociranje neugodnosti kazne s nečim od čega pas već sam po sebi zazire: Ako se pas nečega boji ili je agresivan ili je nervozan - npr. u slučaju tog navedenog psa koji prilazi - negativnost korekcije samo će pojačati negativan osjećaj i opću nervozu psa. Ako je pas prema nečemu bio neutralan, ali mi ne želimo da tomu prilazi, npr. djeci, i cukamo ga da se vrati i vičemo ne, pas može steći negativnu reakciju na djecu i početi ih se bojati kao izvor nečeg neugodnog ili biti agresivan prema njima. Ovdje kazna ili korekcija uzrokuje negativan osjećaj.U biheviorističkom svijetu to se zove averzivno kontrakondicioniranje - uz nešto za psa neutralno pas nauči vezati nešto negativno - i to što je prije neutralno doživljavao, sada doživljava negativno. Primjer: cukamo psa koji reži na psa koji prilazi - pas reži jer se osjeća neugodno; svojom korekcijom dodatno uvjeravamo psa kako je pas koji prilazi doista nešto grozno - zbog njega se ljutimo na psa i uzrokujemo mu nelagodu.
Potiskivanje upozorenja: Najčešći primjer. Psa korigiramo kad na nešto što mu je prijetnja reži. Pas prestane režati, no i dalje osjeća prijetnju. Ako se prijetnja previše približi, pas će prijeći na iduću razinu upozorenja ili čak napad, ugriz, da se od prijetnje obrani. I onda se ljudi čude kako je pas ugrizao "iz čista mira". Naravno, kad smo ga onemogućili da nam da do znanja kako se ne osjeća ugodno i kako se želi od nečega skloniti ili obraniti.



PAD MOTIVACIJE ZA UČENJE


Kazne i korekcije umanjuju samopouzdanje psa prilikom učenja, u njemu stvaraju nesigurnost i odustajanje od daljnjih pokušaja. Ponavljam, to je osobito izraženo kod naših polarnih pasa, koji su ponosni, vole razmišljati i vole biti hvaljeni za svoj uspjeh.
Prenosim isječak iz članka Jelene Kallay "Pristup mrkva/batina" s njezinoga bloga na stranici Vagabond:
"Zamislite da vas netko vama blizak ide uciti kako da naprimjer odrezete snitu necega. Ako odrezete predebelu snitu, taj netko vice na vas i govori vam ne tako!, no vama nije jasno tocno koliko debela snita treba biti i zato postajete nesigurni i lagano isfrustirani.
Ako slucajno napravite dobro, ta osoba suti (ne vice) ili kaze Bravo! Naravno, to vam se svida i osjecate se ugodno i pomalo ponosno.
A sada zamislite da se to dulje vrijeme dogada, koji put vice na vas, koji put vas nagraduje.
S vremenom cete mozda uspjeti pohvatati jer ste dovoljno puta culi bravo za odredenu debljinu pa ste povezali sto se ocekuje. No puno su puta tijekom obuke na vas vikali.
Moguce je da cete poceti sumnjati u svoje sposobnosti, bit ce vam nelagodno sto ne uspijevate i biti cete frustrirani jer vicu na vas.
Kao rezultat svega toga mozda cete znati izrezati idealnu snitu, no kako cete se pritom osjecati? Kako cete se osjecati u buducnosti kad cete trebati odrezati snitu? Mozda cete osjecati pritisak ili jednostavno necete imati volje to uciniti.
Hocete li se sjecati toga da vas je netko nagradio ili toga da su na vas vikali? Osim vikanja mozda ste dozivjeli i lupanje po prstima ili ljutito odlazenje nase bliske osobe i njezino odustajanje. Posljedice za vas tada su jos vece. Mozda cete i vi zauvijek odustati od rezanja snite jer smatrate da vi to jednostavno ne znate, da niste dovoljno dobri."



ODNOS ČOVJEKA I PSA


Kazne i korekcije temeljito narušavaju naš odnos sa psom - za psa smo izvor neugodnosti, psu pokazujemo da smo nezadovoljni njegovim ponašanjem puno češće nego što pokazujemo da smo zadovoljni - za pse koji su nesigurni ili plašljivi ili ponosni ili cvatu na partnerskom odnosu to je smrt. Pas će se sve manje usuditi išta raditi s nama, sklanjat će se od nas, izbjegavat će nas ili će nas, u slučaju ponosnih, ignorirati, nećemo mu biti važni ni zanimljivi.
Osobito važno za polarne pse!



Kako onda psa nešto naučiti ako mu ne pokazujemo što ne valja?
Učite psa što želite da radi u određenoj situaciji, ne čekajte da pogriješi i da ga za to kaznite. Tako pas ne zna što očekujemo od njega, samo zna što ne očekujemo. Učite zamjenska ponašanja za nepoželjna ponašanja. Jednostavan primjer: pas skače na ljude dok ih pozdravlja. Ne kažnjavajte skakanje. Naučite psa da će dobiti pažnju ako stoji sa sve četiri noge na podu, sjedi, što li već.
Ako nešto učite psa, situaciju planski postavite tako da psu omogućite da uspješno ostvari ono što želite.
Dok psa to učite, provodite menadžment - pazite da pas ne dolazi u situacije u kojima se sam nagrađuje za nepoželjno ponašanje ili u situacije u kojima reagira u afektu.


I za kraj...


Ako čovjek koji ne zna što radi pokušava nešto postići pozitivnim metodama, jedina loša posljedica je da neće postići ništa :).
Ako čovjek koji nema pojma što radi upotrijebi kaznu, posljedice mogu biti opasne i dugotrajne.

Članak o opasnostima suzbijanja znakova upozorenja pročitajte ovdje, ovdje i ovdje.
Analizu različitih metoda pročitajte ovdje i ovdje.

Članak Lori Nanan o promjeni metode.
Mišljenje cijenjene trenerice Terry Ryan o kaznama i korekcijama pročitajte ovdje.

 

Trenirati bez kazni i korekcija NE znači podilaziti psu u smislu da pas radi što god želi, a mi mu to dopuštamo iako nam je to neprihvatljivo.

To znači NAUČITI psa što želimo da radi kako bi on to želio učiniti na naš signal.

 

JESU LI KAZNE I KOREKCIJE LOŠE ZA SVE PSE?

 

Jesu. Principi učenja vrijede jednako za sve. Samo neki psi možda lakše podnose prisilu i korekcije. No to ne znači da se ne bi osjećali bolje i brže učili kad bismo s njima postupali bez prisile i korekcija. Tradicionalno se u radu s nekim radnim psima, uglavnom u policiji, vojsci, sportsko-radnoj kinologiji, lovu i slično treneri često služe prisilama, inhibicijom i korekcijama i kaznama. No u inozemstvu se to već odavno napušta i prepoznaje se učinkovitost i pouzdanost metoda bez prisile i korekcija u svim područjima rada sa psima. Prepoznaje se vrijednost radnoga psa koji misli svojom glavom, ima potpuno povjerenje u svog vodiča i partnera, usudi se aktivno sudjelovati u procesu učenja i u odnosu. Kod nas te metode teško izlaze osobito iz tih krugova.

O tome trebaju li neki psi čvršću ruku čitajte u članku Nicole Wilde, stručnjakinje i za rad s vukovima, i u članku dugogodišnje trenerice policijskih pasa Deborah Palman.

Također pročitajte članak Suzanne Clothier o tome kako je upotreba korekcija uvijek isključivo čovjekov izbor, nijedan pas nije pas koji to zahtijeva.

Članak Nicole Wilde o komunikaciji i prisili.

 

Članak Jelene Kallay na hrvatskom Floki, NE!