Osnovna znanja za psa

Category: Osnovna znanja za psa
Written by Vida Hits: 5191

Stručnjaci se slažu da postoji nekoliko osnovnih stvari koje psa trebamo naučiti da bismo imali psa koji je voljan surađivati, koji se zna ponašati, koji je smiren i zadovoljan i čijim ponašanjem možemo upravljati radi njegove i naše sigurnosti.

Te osnovne stvari (osim opoziva) zapravo su koncepcije, ne ponašanja, a na temelju njih zatim učimo niz ponašanja.

Deb Jones:  We start with concepts, not behaviors.  Concepts are general ideas.  They need to be learned through repetition and generalization of related skills. (Počinjemo od koncepcija, ne ponašanja. Koncepcije su opći pojmovi. Treba ih naučiti ponavljanjem i generalizacijom vještina povezanih s njima.)

 

Fokus

Fokus nije samo izrađena vježba gledanja u oči.

Fokusiran pas je pas s kojim smo izgradili dobar odnos i zadovoljavamo njegove potrebe. Naučio je da će se s nama osjećati dobro, da će moći raditi ono što ga veseli, da ćemo mu pružiti mentalnu stimulaciju, da će mu s nama uvijek biti zanimljivo i ugodno, da se nećemo stalno ljutiti na njega i izlagati ga neugodnim situacijama i opasnostima. Samo čeka koji ćemo mu još zanimljiv zadatak prezentirati, na kakvo ćemo ga lijepo mjesto odvesti, kako ćemo još zajedno uživati.

Ako želite fokusiranoga psa, nemojte mu samo davati jesti i voditi ga u šetnju tako da zaboravite na njega i razgovarate na telefon ili stojite i razgovarate s nekim na livadi dok se pas sam zabavlja naokolo ili ga vezati za bicikl i istrčavati satima da se potroši. Angažirajte psa, bavite se njime, budite povezani s njim u svakoj situaciji (pratite što pas radi i komunicirajte s njim) i imat ćete psa koji želi biti fokusiran na vas. Jasno, time ne želim reći da pas mora biti zalijepljen za vas i da ne treba imati vrijeme samo za sebe, da se prolufta i bude "samo pas". Dapače, ja svaki dan idem u šetnju u prirodi u kojoj pas smije biti "samo pas". Smatram to veoma važnim za naš odnos, povezanost i fokus psa na mene. Ja psa vodim na to divno mjesto i puštam ga da bude pas. Dakle, pružam mu nešto što mu je veoma važno.

No ljudi često očekuju da je pas povezan s njima samo zato što je pas i očekuju da psu kojega zapravo zanemaruju i ništa ga ne uče budu centar svemira i da ih on bezuvjetno prati i sluša. 

Nadalje, za fokus, dakle želju psa da obraća pozornost na vas (posebno polarnoga psa), još je možda važnije da uvijek pazite na to kako se pas s vama osjeća i jesu li mu preko vas potrebe zadovoljene. Ako se polarac uz vas uvijek osjeća dobro i ugodno, jer ga ne kažnjavate, ne ističete mu stalno što loše radi, ne branite mu stalno nešto, ako mu omogućavate da na vama prihvatljiv način zadovoljava svoje potrebe - kopa u prikladnim trenucima i na prikladnim mjestima, sam nešto smisli i vi ste zato na njega ponosni, može trčati, zavijati, igrati se sa psima - kad vi to strukturirano dopustite, i slično, uvijek će ga zanimati sve što radite u njegovoj blizini i što mu želite iskomunicirati - a to je fokus!

Stvaranjem takvog zajedničkog života psu će fokus postati ustaljena navika. To olakšava apsolutno sve što želimo postići sa psom. Pas koji je fokusiran željan je suradnje jer je naučio koliko smo važni u njegovom svijetu. Naučio je da mu je apsolutno uvijek u interesu surađivati s nama.

To je veoma važna koncepcija. Postižemo je i tako što se potrudimo da su za psa apsolutno uvijek genijalne posljedice toga da obrati pozornost na nas. Postižemo je tako što je psu zanimljivo biti s nama, naš je odnos bez konflikta, psu se veoma isplati učiti ono što želimo da nauči.

Suživot sa psom utemeljen na međusobnoj komunikaciji, razumijevanju i suradnji, suživot u kojem pazimo na emocionalno stanje psa, na njegove potrebe i želje, omogućava nam da imamo psa koji je na nas usmjeren, fokusiran, koji želi s nama surađivati, koji želi slušati što mu želimo reći i koga zanima što mu komuniciramo. A to nama zauzvrat olakšava suživot sa psom, trening, učenje i odnos.

 

Kontrola impulsa, samokontrola

Jedna od najvažnijih koncepcija koju možemo naučiti psa. Puno se toga temelji na njoj. Želimo da se pas nauči strpjeti ili svladati, da čeka naš signal ili nauči reagirati na naš signal ili nauči automatska ponašanja u trenutku kad osjeti neki impuls (pojesti hranu s ceste, iz nečije ruke, ganjati mačku, odjuriti u igru itd.), tako da ga ne moramo fizički ili autoritetom (zabranom) odvlačiti od nečega ili ga u nečem pokušati spriječiti. Opširnije ovdje.

Izvrstan filmić Donne Hill o učenju kontrole impulsa pogledajte ovdje. Ili Emily Larlham ovdje.. Na tim je filmićima prikazano ono što ćete često naći pod engleskim nazivom leave it ili zen na internetu. Psa naučimo da nešto ne dira ako kažemo signal koji znači "ne diraj" uopće nikad ili dok ne čuje naš signal da smije ili ne govorimo "ne diraj" nego to učimo kao automatsko ponašanje, npr. ne dirati ponuđenu hranu ili hranu na podu dok ne čuje dopuštenje. Ima raznih varijacija, kako komu odgovara i ovisno o cilju. Nema zabrane. Ljudi to često uče tako da kažu ne i onda pas ne smije (i često to uče cukajući psa da ne uzme), a smije kada poslije toga kažu dopuštenje. Automatsko neuzimanje ili neuzimanje na signal je puno bolje i zbog štetnih posljedica kažnjavanja i zbog toga što je pouzdanije jer učimo psa da ne dira i kad nas nema blizu ili da ne želi dirati jer će od nas dobiti nešto još bolje. U prvom slučaju, ne moramo biti uz psa da ne bi uzeo hranu s niskog stola, ili pas uči da ne dira hranu bez dopuštenja, što je dobro za slučaj da je drži dijete ili čovjek koji ne pazi i spušta ruku na pseću razinu. U drugom slučaju bez zastrašivanja i napetosti postižemo da pas ostavi ono što želimo da ostavi. To ne ide preko noći, mora se, kao i sve, postepeno i temeljito izraditi, i onda funkcionira. Mislim da je to vrlo korisno znanje oko kojega se vrijedi potruditi.

Nije važno kako ćete što nazvati i koju ćete varijantu izabrati, važno je da se dosljedno pridržavate naziva prilikom izrade i imate odvojene signale za različite koncepcije.

To su primjeri s hranom, ali to se ponašanje ili signal može prenijeti na što god želite: strvinu, izmet, opasne pse, djecu, mačku, bilo što.

Izvrstan članak Sare Reusche o učenju automatskih ponašanja s pomoću Premackovog načela pročitajte ovdje. I još jedan ovdje.

U okviru kontrole impulsa i samokontrole učimo psa sve signale kojima upravljamo njegovim ponašanjem. Već spomenuto, ne diraj hranu dok ne čuješ dopuštenje, pusti (ne diraj to što ti kažem da ne želim da diraš) stop, čekaj, možeš (otpusna riječ), pogledaj me, cesta (ali ja to učim bez verbalnog signala) itd. Opširnije o izradi signala stop, pogledaj me, i slično pročitajte ovdje.

 

 

Povezivanje ponašanja i posljedica

Učimo psa da je njegovo ponašanje uvijek izravno povezano s posljedicama. Osobito naglašavamo da se isplati iskušavati svašta novo jer posljedice nikad nisu loše. Tako pas dobiva motivaciju za rad s nama. Dosljedno nagrađujemo, potkrjepljujemo ponašanja koja od psa želimo - tako je pas motiviran za to da ih ponavlja, jer su posljedice uvijek jako dobre. Uporno potkrjepljujemo željeno ponašanje dok psu ne postane čvrsta navika, dok ga ne nauči. Ne očekujemo da pas čini stvari koje ga nismo dobro naučili niti ih dovoljno potkrjepljivali. Pazimo da se pas sam ne nagrađuje i time potkrjepljuje neželjena ponašanja - to je veoma važno ako psa od nečega želimo odučiti, a nešto ga naučiti. Primjer: ako učimo psa da ne laje kad netko prolazi, pazimo da ga ne dovodimo u situacije kad će nesmetano moći lajati, jer time se pas samonagrađuje i to poništava sav vaš trud u nastojanju da ga od toga odučite. Svim ukućanima objasnite pravila - ako učite psa da ne smije prijeći rinzol bez vašeg dopuštenja i svaki put kad vas posluša ga nagradite, ne može ga netko drugi puštati da ide preko rinzola bez veze jer time pas gubi vezu svoga ponašanja i posljedica.

I to je veoma važno, ljudi često nisu svjesni koliko su nedosljedni ili nejasni psima, a psi bi trebali moći razumjeti što čovjek od njih traži. Uvijek moramo dobro paziti s kakvim posljedicama pas povezuje svoje ponašanje, provoditi menadžment da se pas ne bi samonagrađivao ili prelazio prag u svojim reakcijama na okolinu ili situacije i time gubio sposobnost samokontrole i učenja.

Ako psa naučimo tu vezu, on će je uvijek očekivati i bit će usmjereniji na suradnju s nama i osluškivanje toga što od njega očekujemo, lakše ćemo ga učiti.

S Vagabonda prenosim opis i vizualni prikaz:

Psi ce raditi ono sto im donosi korist i pozitivnu posljedicu. Na nama je da ih naucimo da je to bas ono sto mi zelimo da rade.
Zato nagradujte ponasanja koja zelite da se ponavljaju i koja zelite da vas pas nauci.
Pazite da ne nagradujete ponasanja koja vam se ne svidaju, kao npr. lajanje da bi bacili psu lopticu (ako vas to smeta).
Koristite prevenciju i postavite okolnosti tako da pas ne moze nauciti i otkriti da je npr. noga od kauca odlicna za grickanje.

I neka ucenje bude zabavno!

 

Opoziv (dođi)

Zbog važnosti u suživotu navodim Dođi ovdje kao posebno ponašanje koje trebamo naučiti psa. Dođi se izrađuje jako dugo. Uporno i uporno treba izrađivati dođi, i to na ispravan način, postepeno povećavajući izazove, uvijek to povezujući s dobrim posljedicama za psa. Većina ljudi prestane prerano, prerano zaključe da su to izradili kako treba. To je veoma važno ponašanje, osobito za naše polarne pse, i treba ga izraditi pažljivo i uporno i uvijek ponovno koji put podsjetiti psa na to. Opširnije ovdje.