Onaj tko se imalo zanima za odnos sa svojim psom, odgoj svoga psa, podučavanje svoga psa bilo čemu, može naići na velik broj pristupa i načina za postizanje svega toga. Iako već davno spoznaje o psima  i odnosu pasa i ljudi i o radu sa psima čine pomak u određenom smjeru, koji govori da je svim psima i ljudima na taj način bolje u zajedničkom suživotu, i dalje mnogi ljudi misle da pse moramo spriječiti da uspiju dominirati nad nama jer je to uzrok svih problema u ponašanju i neposlušnosti, da psi nešto moraju raditi samo zato što im mi zapovjedimo, da je batina iz raja izašla. Tim se metodama najlakše služiti, ne zahtijevaju preveliko znanje niti dugoročan trud, pas često taj čas prestane pokazivati neželjeno ponašanje ili se zamrzne i prestane pokušavati bilo što, ljude to zadovolji i nemaju potrebe ni želje naučiti ništa drugo.

Iz kojeg god razloga da čovjek želi da ga pas sluša (ili smatra da je to zbog svačije sigurnosti i sklada nužno u našem suživotu ili smatra da tako mora biti jer je on čovjek, a pas pas), to može postići na dva temeljno različita načina: ili tako da se pas ne usudi raditi nešto od čega ga želimo odučiti ili tako da pas s voljom želi raditi ono što ga umjesto toga želimo naučiti. Što vam ovako na prvu zvuči pouzdanije? I ljudima i psima draže je nešto željeti, nego nešto morati. A pogotovo našim polarnim pasminama.

Dakle, nekomu je možda prihvatljivo da ima psa koji se puno toga ne usudi, koji će se pokoriti korekcijama i zabranama, koje uvijek iznova treba primjenjivati. I neće imati volje ni potrebe naučiti ništa drugo. Ali onaj tko želi istinski uzajamno zadovoljavajući i skladan suživot sa svoijm psom, u kojem nema stalno neke napetosti i uvijek iznova suzbijanja istih problematičnih ponašanja, ili čovjek koji ima polarnoga psa i s njim želi postići neki odnos, s njim želi nešto trenirati, znači, omogućiti mu da zadovolji svoju potrebu da nešto radi, želi ga odgojiti kao pristojnog i pouzdanog člana obitelji i zajednice, neće biti zadovoljan onim što će postići silom, stalnim korekcijama i "praznim" naređivanjem i zabranama. Polarac će najčešće zaključiti ili da ste strašno dosadni ili strašno naporni ili da ste nedostojni poštovanja, nepouzdani, opasni i prijetnja, i ili će bježati od vas i ignorirati vas, ili će se braniti i može vas i napasti. I u tome je korijen svih atributa koji ti plemeniti, inteligentni i privrženi psi nezasluženo dobivaju - tvrdoglavi, neposlušni, agresivni, lijeni, za suživot nemogući.

Promjena metoda drastično utječe na motivaciju polarnoga psa da sa svojim čovjekom uspješno živi i radi :). Takvim metodama svi psi uče brže i lakše i motiviraniji su za odnos s čovjekom, pritom se osjećaju bolje i naučena su ponašanja trajna i pouzdana. O njima ću govoriti u podmeniju Pozitivno nerazmaženi, a u podmeniju Dominacija, vođa govorit ću o tome zašto je pogrešno mišljenje da pas samo želi nama dominirati i da se svako ponašanje psa time može objasniti, pa zato suzbijanjem dominacije i promijeniti. To je temeljna spoznaja koja omogućuje promjenu našeg ponašanja prema psu i omogućuje razumijevanje činjenice da je naš "dominantni i zato neposlušni" pas samo neodgojen, nismo ga ništa naučili i nehotice dopuštamo da biva nagrađen za svoja nepoželjna ponašanja. Također ću objasniti kako to možete biti psu "vođa", ako ne tako da ga želite podčiniti i natjerati da vas sluša.