Dominacija, vođa

Category: Dominacija, vođa
Written by Vida Hits: 2149

 

ŠTO JE TO DOMINACIJA?

KAKO PSU BITI VOĐA?

 

1. DOMINACIJA

 

G. Barry Eaton (autor knjige Dominance In Dogs): "We don’t have to be Alpha, dominant or pack leader, and neither does our dog. All we need to be is an owner responsible for guiding our dog, shaping and influencing its behaviour through correct socialisation and training so they can live in harmony with us." - Ne moramo biti alfa, dominantni ili vođa čopora, a ne mora ni naš pas. Moramo samo biti vlasnik koji usmjerava svoga psa, oblikuje njegovo ponašanje i utječe na njega ispravnom socijalizacijom i podučavanjem tako da si omogućimo skladan suživot.

 

Široko je rasprostranjeno već odavno pobijeno zastarjelo mišljenje da će pas biti poslušan i da ćemo sve probleme riješiti ako se prema psu postavimo kao dominantni.

S druge strane postoji i mišljenje da nikakva dominacija među psima ne postoji i riječ dominacija za neke je postala čak tabu.

Korijen problema leži u definiciji dominacije, držimo se ovdje pasa. Dominacija ili podčinjenost među psima postoji, ali to je odnos u koji jedan pas dolazi s drugim psom u vezi s određenim resursom u određenoj situaciji. Dominacija nije karakterna osobina koju neki pas pokazuje prema svim psima ili ljudima i u svim situacijama (pas može naučiti da mora od svih pasa braniti svoje resurse da bi preživio, recimo u azilu, no to nije karakterna osobina, već naučeno ponašanje). I ono što je za naš odnos sa psima najvažnije, ako nas pas ignorira i "zločest" je i napasan, to nije zato što je dominantan, već zato što ga ništa nismo naučili i nismo s njim uspostavili dobar odnos. I te probleme nećemo riješiti uspostavljanjem "dominacije" nad psom. Temelj odnosa čovjeka i psa već je tisućama godina SURADNJA, a ne natjecanje u tome tko će nad kime dominirati. Psi od nas žele da ih naučimo kako da surađuju s nama, a ne čekaju samo priliku da nama popusti pozornost pa da nama ovladaju. U interesu im je surađivati s čovjekom jer će tako doći do svega onoga što im čovjek omogućuje - resursa, aktivnosti i slično.

Izvrstan i opsežan članak o dominaciji pročitajte ovdje.

Opširnije:

Teorija o potrebi dominiranja nad psima proizlazi iz mišljenja da psu moramo biti vođa čopora i to tako da ga podčinimo i zabranimo mu da se neprilično ponaša. A to pak proizlazi iz mišljenja da se psi ponašaju kao vukovi i da su vukovi u čoporima koji imaju alfu koji svoju dominaciju uspostavlja silom. Zato mi psu moramo biti vođa čopora i to tako da ga podčinimo i prisilimo da se ponaša kako mi želimo i bezuvjetno poštuje naš autoritet, kažu zagovornici te teorije. I onda smo riješili sve probleme i pas će nas uvijek slušati. U stvarnosti tim pristupom i stalnom primjenom sile da bi pas bio poslušan i podčinjen zapravo dobijemo psa koji se boji apsolutno išta učiniti da ga ne bi snašla kazna, te s nama živi kao zamrznuti robot. To se zove naučena bespomoćnost, na engleskom learned helplessness, što je pojam iz psihologije.  Zagovornici teorije o dominiranju nad psima kažu da je pas kojega podčinimo smiren i submisivan. Često je takav pas zapravo u stanju koje se na engleskom zove shutdown. Pas se isključio, izgubio svaku nadu, očekuje da će biti kažnjen ako se samo i pomakne tako da ostaje mirno ležati ili ostane zamrznut, u smislu da više ne pokušava ništa. To nije smiren pas, to je prestravljen pas, pas ubijen u pojam, pas koji je naučio da ne funkcionira ništa drugo osim ne raditi ništa. O tome opširnije čitajte naprimjer ovdje i ovdje, a u gotovo svim tekstovima o dominaciji kao načinu učenja psa naići ćete na te pojmove. Osobito je tragično okretanje psa na leđa i pritiskanje uz pod, tzv. alpha roll, tijekom kojega je pas direktno u strahu za vlastiti život. Pse koji se protiv toga pobune, a polarci se često pobune jer su takve prirode, proglašavamo opasnima i često tragično završe. Nadalje, time se fokusiramo na potpuno promašenu stvar u pokušaju da psa odgojimo i da bude poslušan i ne činimo ono što bismo trebali činiti da dobijemo psa koji je odgojen i poslušan. Ne učimo ga što želimo da radi i kako da se ponaša.


Kao što rekoh, to je mišljenje već odavno pobijeno. Pobio ga je sam David L. Mech, autor knjige iz 1970-ih "The Wolf, Ecology and Behaviour of an Endangered Species", u kojoj podupire teoriju o alfa vuku na temelju istraživanja Roberta Schenkela iz 1940-ih o interakciji vukova u zatočeništvu. 1990-ih godinama je proučavao vukove u divljini i zaključio da se rezultati istraživanja ne odnose na vukove u divljini te je veoma požalio što se njegova knjiga nastavila izdavati i prodavati i širiti dezinformacije o alfa vuku, time i o psima. Mech se poslije toga posvetio tomu da ispravi te dezinformacije. Opširnije ovdje.


Dakle,


1. Vučji čopor nema alfu koji silom uspostavlja dominaciju nad ostalima - vučji je "čopor" zapravo obitelj, sa sofisticiranim i kompleksnim društvenim sustavom, alfa skrbi za ostale i stječe njihovo poštovanje


2. Psi nisu vukovi - ne ponašaju se kao vukovi, osobito u smislu društvenih interakcija s ljudima. S ljudima su u suživotu već desetke tisuća godina i s njima su razvili interakciju koja se ne temelji na tome da samo čekaju priliku da nad čovjekom uspostave dominaciju i podčine ga, već na suradnji i uživanju u resursima koje im čovjek nudi


3. Psi se katkad grupiraju u skupine, ali grupiraju se u socijalne skupine puno manje stabilne od vučjih obitelji, skupine koje povezuju zajednički resursi, udružit će se ako tako mogu lakše doći do resursa


4. Kad se grupiraju u socijalne skupine, psi uspostavljaju međusobnu hijerarhiju, ali ne stvaraju je i ne održavaju je silom i agresijom. Hijerarhija i odnosi dominacije i podčinjavanja služe tomu da izbjegnu i preveniraju agresiju, tučnjave i razmirice.

 

5. U znanosti, dominacija nije karakterna osobina, ne možemo za psa reći da je dominantan, možemo samo reći da je u dominantnom odnosu s drugim psom u određenoj situaciji u vezi s određenim resursom. Dominacija je rezultat društvene interakcije između dvije individue. Jedan pas može biti dominantan u odnosu prema jednom psu, a podčinjen prema drugom.

 

6. Ljudi nisu psi - zašto mislimo da psi očekuju s nama interakciju kao sa psima? Malamuti su izvrstan primjer - često sa psima dolaze u odnose dominacije i podčinjavanja, no s ljudima uvijek prirodno submisivni i puni poštovanja. Divan članak i o tome piše Joe Henderson.


U nesmetanoj interakciji dva psa bez razvijenih problema u ponašanju učinit će sve da izbjegnu konflikt. Jedan s drugim će komunicirati i odnos posložiti tako da ne dođe do sukoba
Psi ne razumiju našu nakanu ako im stalno nasilno nešto želimo dokazati. Oni samo vide da smo mi siloviti i često nas pokušavaju umiriti svojim načinom komunikacije, pokazati nam da nam ne žele ništa loše ili žele da se smirimo. Ljudi to često ne razumiju i nastavljaju biti siloviti. Tada se psi ili brane ili potpuno zamrznu, odustavši od komunikacije i samo se trudeći da budu što pasivniji da ne bi izazvali našu ljutnju.

 

 

 


Jedno od psećih ponašanja koje ljudi najčešće pogrešno žele riješiti dominiranjem nad psom jest čuvanje resursa. Za psa je prirodno da čuva svoje resurse od drugih pasa i da zbog resursa s drugima dolazi u odnos dominacije ili podčinjenosti.  Ako ih čuva od nas, znači da ga nismo naučili kako ih od nas ne mora čuvati, kako nismo prijetnja i ne želimo mu samo oduzimati resurse. Nećemo psa podčinjavati i tjerati da prestane čuvati od nas, zato što tako samo nepovjerenju dodajemo još nepovjerenja budući da psa fizički napadamo, samo psa sve više uvjeravamo da doista jesmo prijetnja. Naučit ćemo psa da je za njega korisno da se mi približimo njegovim resursima i rukujemo njima jer će za to dobiti od nas nešto još bolje. Napad na psa koji nešto od nas čuva može biti vrlo opasan. Pas se može braniti i gadno nas ozlijediti.



 

 

 

 

 

 

 

 



Ovdje o dominaciji piše Igor Gaćeša, stručnjak za ponašanje i trening pasa iz centra KA-Dog.


Dominiranjem i podčinjavanjem svoga psa nećemo psa naučiti što želimo da radi i kako da se ponaša. Naučit ćemo ga samo da se ne usudi ništa raditi i da samo skrušeno postoji u našoj sjeni. A kod nekih pasa to može završiti i veoma opasno (sjetite se slavnog susreta Cesara Millana i Holly) ili za psa tragično (čula sam za puno polarnih pasa koje su vlasnici dali ubiti jer su ih zbog takvog tretmana napali).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2. VOĐA


Svi mi želimo svomu psu biti "vođa", u smislu da upravljamo njegovim ponašanjem. To je nužno budući da psi žive zajedno s nama u našem društvu i moraju se uklapati u naša pravila da bi suživot bio miran, zadovoljavajući i uspješan.
Ali zar vam ova rečenica već ne govori koliko su psi zapravo ovisni o nama? Mi smo ih doveli k sebi, mi ih hranimo, mi ih šećemo, mi im omogućavamo i dajemo sve u životu, mi određujemo pravila po kojima će se ponašati. Zdrava logika zato postavlja pitanje - zašto bi još bilo potrebno upotrebljavati silu da bismo ih "podčinili" sebi? Naše su kognitivne sposobnosti veće od kognitivnih sposobnosti pasa, zašto ne bismo jednostavno njih upotrijebili da pse naučimo apsolutno sve što želimo od njih?

Kako ćemo onda biti psu "vođa", ako ne podčinjavanjem?

Pravila ponašanja u suživotu trebaju postojati i pas ih se treba držati da bismo zajedno živjeli mirno, skladno i uspješno. Međutim, to su pravila koja prema svojim sklonostima i potrebama određujemo mi, a ne neka sveobuhvatna teorija o dominaciji i alfi. Dakle, mi sebi odredimo što točno sve želimo naučiti psa. Zatim ga to zakonima učenja naučimo, pritom pazeći na dvosmjernu komunikaciju. Što nama pas poručuje, a što mi želimo poručiti njemu? Kad smo psa na taj način naučili sve što želimo, možemo od psa tražiti da kad treba, učini ono što je naučio. Dosljedni smo i jasno komuniciramo psu što su pravila i kako ih se držati. Tako ćemo psu pružiti jasno i benevolentno vodstvo. Ne možemo očekivati od psa da sluša, a ne zna što treba slušati. Ne možemo biti nedosljedni, jedanput tražiti jedno, jedanput drugo. Kakva su pravila, to nije važno. To apsolutno ovisi o vama. Preeekrasan članak Sare Reusche o tome pročitajte ovdje. Primjer: neki ljudi žele dati komadić nečega što jedu svomu psu dok oni jedu. To je potpuno u redu ako je to ono što vi želite i ako naučite psa koja su pravila toga ponašanja. Ako ne želite da pas skače, laje ili drukčije napasno zahtijeva da mu date hranu dok jedete, naučite ga da mirno leži pod stolom ili na pragu ili gdje god vi želite i da će onda tu i tamo, kad vi želite, dobiti komadić. Razumijete razliku? (Pritom pazite da ste psa naučili samokontroli - da ne uzima hranu do koje može doći ako niste dopustili. Znači, recite možeš, tek onda može uzeti to što pružate. Time prevenirate to da pas počne uzimati hranu iz ruke koja je u njegovoj razini - čovjeka koji ne pazi, djeteta, itd. Ako ste odlučili da želite hraniti psa dok vi jedete. Znači samo dobro razmislite što želite od psa i sve se može.) Nećete psu biti vođa ako jede poslije vas. Bit ćete mu "vođa" ako jede poštujući bilo koje pravilo koje ste vi uspostavili. I tako dalje, i tako dalje, primjera ima sto, ali princip je uvijek isti. Odredite pravila, naučite psa što znače i kako da ih poštuje i dosljedno ih uvijek provodite. Tako ćete biti "vođa", ako to tako gledate, a ne prisiljavajći psa na nešto što mu nije jasno ili poštujući neka mitska sveopća pravila.


Nadalje, psi su nekad puno veći i jači od nas. A i ako nisu, njihov je ugriz moćan i mogu nam nauditi. No ne čine to ako ih ne stjeramo u kut, kao prvo. Kao drugo, nije li onda logičnije naći način da mozgom utječemo na jednu dogu naprimjer, nego da je nacukavamo na lajni, a teža je od nas? Kako treneri kitova i dupina, na koje ne mogu fizički utjecati, postižu da oni za njih čine sve one nevjerojatne stvari? (Posebna je tema sad prestrašno zatočeništvo tih plemenitih životinja, ali za potrebe ovog argumenta, zaboravimo to načas.)
Mi smo od pasa u nekim stvarima "pametniji" (što za mene ne znači i vrjedniji) i trebali bismo moći i željeti od njih dobiti ono što želimo bez sile i prisile, bez fizičkog podčinjavanja, bez dominiranja. Već samim time psima možemo biti "vođe" ako se malo potrudimo naučiti kako psi uče, kako postići da rade ono što želimo i što je za njih same u ovom našem suživotu korisno. Naučimo ih sva ponašanja koja od njih očekujemo i moći ćemo itekako "upravljati" njima.
Nije li naša dužnost također se pobrinuti da se s nama osjećaju dobro, da zadovoljavamo njihove potrebe, osluškujemo što nam žele komunicirati? Također, tako ćemo lakše od njih dobiti ono što želimo, bez stalnih sukoba volje i nerazumijevanja. Psi su po prirodi bića koja žele i vole s čovjekom surađivati i živjeti, iskoristimo to i u svoju i u njihovu korist.

 


Pogledajte isprva smiješan, zatim veoma ozbiljan video koji Emily Larlham (Kikopup) smatra najvažnijim videom koji je ikad snimila.

O pojmovima dominacije i alfe čitajte i u ovim stranim člancima:


Izvrstan članak slavnog Iana Dunbara.

Izvrstan i jednostavan tekst Sare Reusche o tome pročitajte ovdje.

Članak Pat Miller

Članak na stranici VCA Animal Hospitals

American Veterinary Society of Animal Behavior: izjava o upotrebi teorije dominacije za modifikaciju ponašanja kod životinja

Članak s 4PawsUniversity

Mechov članak o alfi

Članak Barryja Eatona.

Članak sa stranice positivepolicedogs.

Članak o dominaciji u treniranju konja.

Članak Eileen Anderson sa stranice eileenanddogs

Popis velikog broja članaka o sličnim temama.

 

Ako želite naučiti na drukčiji način biti svomu psu "vođa", preporučujem knjigu Kathy Sdao Plenty In Life is Free.