Da, svomu psu apsolutno trebamo biti autoritet. Kao i svakom biću za koje smo odgovorni. Pas nas treba poštovati da bi naš odnos bio dobar. To poštovanje nekako najčešće povezujemo s autoritetom. Smatramo da smo autoritet onomu tko nas, ponajprije, poštuje.
Ali jednako tako mi trebamo poštovati psa. I onda ćemo mu tek biti istinski autoritet.
ISTINSKI AUTORITET
Vjerojatno vam to čudno zvuči. Kako ćemo time što mi nekoga poštujemo postići da mu budemo autoritet?
Pa tako što je naše poštovanje prema psu preduvjet za naš dobar odnos, uspješan odgoj, povjerenje psa u nas i zadovoljavanje psećih potreba. A to je sve pak preduvjet za to da pas ŽELI biti s nama i učiniti nešto što od njega tražimo.
A to je istinski autoritet. Tako ćete dobiti da nešto šapnete i pas odreagira, umjesto da vičete i pas vas možda i ignorira. To je “grubi” autoritet koji spominjem u uvodnom tekstu na stranici Osnove.
TAKOZVANI AUTORITET
Kada to kažem, mislim na zastrašivanje/podčinjavanje s ciljem nametanja poštovanja. Strogo i grubo naređivanje psu ili fizičko manipuliranje psom s očekivanjem bezuvjetne poslušnosti. Bez obzira na to u kakvom se stanju pas nalazi i u kakvoj situaciji/okolini i kako općenito živi s nama. Dakle, pas MORA biti s nama i činiti što od njega tražimo, htio ili ne htio.
Ako malo razmislite, možda ćete i vi zaključiti da tako samo možete postići da vas se netko boji i zazire od vas, a ne da vas istinski poštuje i da ste mu istinski autoritet.
KAKO POSTIĆI DA SMO PSU ISTINSKI AUTORITET
Za razliku od takvog “autoriteta” i “poštovanja”, pravo istinsko poštovanje koje očekujem od psa, i s pomoću kojega sam postigla da moji polarci svim srcem žele surađivati sa mnom, gradim ovako:
U psu stvaram želju da sluša ono što mu “govorim”
Što se tiče ponašanja psa prema meni, izrađujem želju psa da posluša sve što od njega tražim. Apsolutan preduvjet za to su metode podučavanja koje psa motiviraju i donose mu zadovoljstvo. Ako pas za sve što učini od mene dobije uvijek samo pohvalu i nagradu, naravno da će ga zanimati što od njega tražim i da će to raditi s voljom! Drugdje detaljnije pišem kako to postižem, da psa učim, a nikad ga ne kažnjavam.
Hodanje uz nogu, sjedi, lezi, čekaj – najčešće su vježbe koje ljudi uče u školicama poslušnosti. I često to psa uče grubo, kao nešto što pas mora raditi i bit će korigiran ako to ne napravi kad mu se kaže. A to su zapravo najobičniji trikovi, ponašanje kao bilo koje drugo koje psu nije prirodno nego ga mi učimo da to treba raditi kad to od njega tražimo. I puno ćete bolje i pouzdanije psa to naučiti metodama bez korekcija, jer ćete postići da pas sve to ŽELI raditi za vas, a ne samo MORA. Isključivo takvim metodama ja sam Astru naučila sve trikove za ispite iz poslušnosti koje smo polagale.
Ja slušam što pas “govori” meni
Što se tiče mojeg ponašanja prema psu, veoma pazim da uvažavam ono što mi pas komunicira. Psi ne komuniciraju samo govorom tijela, nego i svojim ponašanjem. Ako mi pas pokaže da nešto ne želi, da mu je nešto previše, da se želi maknuti, da želi prestati ili bilo što drugo, ja ću to uvijek uvažiti. I onda razmisliti zašto se to dogodilo i poraditi na tome ako je potrebno. To uvelike pridonosi izgradnji moje važnosti u očima psa i njegovog poštovanja prema meni. Opširnije i u objavi Poslušan pas.
Izvor sam povjerenja
Već samim time što uvažavam što mi pas komunicira, postajem izvor povjerenja. To mi omogućava i da psa ne tjeram bezglavo u situacije u kojima se osjeća nelagodno i nesigurno. Usto ga učim da ću mu pomoći u svakoj takvoj situaciji koja se nepredviđeno dogodi, da se može osloniti na mene.
Kao što sam drugdje pisala, Zima je jako reaktivna na pse. Ako joj nepoznati pas priđe preblizu, osjeća veliku nelagodu. Naučila sam je da se u takvoj situaciji može zalijepiti za mene i da ću je ja onda iz te situacije izvesti, da ne mora sama rješavati situaciju i bježati ili napasti psa. Kako? Naučila sam je da pogleda mene i dobije nagradu kad vidi psa blizu, i da onda zajedno trčimo u suprotnom smjeru ili mi hoda blizu uz nogu fokusirana samo na mene.
Zadovoljavam potrebe psa
Također pazim da se brinem za zadovoljavanje svih njegovih potreba. I tako postajem vrijedan izvor svega važnog u životu. O potrebama detaljnije pišem drugdje.
Preuzimam odgovornost
Naše ponašanje prema psu, a ne samo ponašanje psa prema nama, iznimno je važan dio izgradnje psećeg poštovanja prema nama i našeg autoriteta u očima psa.
Psi žive u našem svijetu i u njemu smo za sve u vezi sa psom odgovorni mi. Mi ga hranimo, mi ga izvodimo u šetnju, mi mu omogućavamo mentalne i fizičke aktivnosti da ne pati od dosade. Velika je odgovornost na nama i psi su doista u startu u inferiornom položaju, potpuno su ovisni o nama.
Možemo biti bar toliko velikodušni gospodari da nas zanima što to biće osjeća, misli, komunicira i treba, a ne samo kako ćemo ga pokoriti da bude poslušno.
I, kontraintuitivno, vjerujte meni koja živim s “najneposlušnijom” pasminom na svijetu, tako će naš autoritet u njihovim očima biti najveći što može biti i uvijek će nas rado poslušati.
Status autoriteta i poštovanje kod bilo kojeg bića trebamo zaslužiti, a ne im nametati, da bismo ih istinski imali.