DOĐI!

Signal, to jest ponašanje, koje vjerojatno zadaje najviše muke vlasnicima pasa, a osobito vlasnicima polaraca. Sigurno ste stoput pročitali i čuli: držite svog polarca uvijek na uzici. Ne možete se pouzdati u to da će doći kad ga zovete. Ne bih se složila.

Tekst o ovoj temi podijelila bih u dva dijela.

– priroda polaraca

– učenje signala “Dođi!”

PRIRODA POLARACA

Polarci, za razliku od, recimo, labradora ili njemačkih ovčara, po prirodi su psi koje zanima i puno toga drugog osim čovjeka i nemaju stalno potrebu biti za petama svojem čovjeku. Imaju puno veći krug kretanja i puno više stvari poželjet će napraviti i istražiti, kojima će se “malo” možda udaljiti od čovjeka.

Što ne znači da ne mogu biti apsolutno povezani sa svojim čovjekom, (ali ako se čovjek potrudio uspostaviti taj odnos), samo na svoj način. A to znači, ako ste svojemu polarcu partner, prijatelj, netko koga poštuje i voli i želi slijediti, on će vas i sebe smatrati timom i podrazumijevat će da i vi shvaćate njegovu potrebu za takvim načinom ekipnog postojanja. Da ga nećete stalno zivkati čim se udalji malo više.

Vi onda trebate vjerovati u svoj odnos i u to da vaš pas ne želi otići od vas, samo želi ponešto istražiti i vratiti vam se. Trebate dopustiti psu da zadovoljava svoje potrebe istraživanja i udaljavanja od vas, ali imat ćete izrađene signale s pomoću kojih možete upravljati psom, a jedan od njih je i Dođi!

Ovo što sam navela apsolutna je nužnost ako želite imati polarca koji može s vama hodati bez uzice. Bez velikog truda uloženog u izgradnju odnosa vaš vas polarac neće imati potrebu pratiti. Čim osjeti da je vaše povjerenje u njega poljuljano, reagirat će negativno, veza se narušava. Ako ga stalno maltretirate i pimplate da dođe do vas svakih pet sekundi, također će negativno reagirati. Kad ste u šetnji, pustite psa da istražuje. Možete povremeno vježbati razne signale i nagrađivati samoinicijativan dolazak do vas, ali pas mora moći i biti pas, slobodan i bez obaveza.

Što ste bolji odnos uspostavili sa psom, to će se on češće tijekom šetnje “prijavljivati”, gledati gdje ste i pratiti vaše kretanje. Samoinicijativno prijavljivanje i praćenje vašeg kretanja u šetnji može se i istrenirati, o čemu pišem i u drugim objavama, a konkretne korake opisujem ovdje. Što ste bolje zakonima učenja izradili razne signale, to ćete opušteniji biti u šetnji i sigurniji u to da možete upravljati psom u slučaju nužde.

Mene Zima uvijek prati, a i Astra je. Apsolutno uvijek zna gdje sam i što radim. Katkad je testiram, kad vidim da je zabavljena nečim, sakrijem se i čekam da vidim što će učiniti. Uvijek se veoma zabrine i istoga časa uloži velik napor da me nađe i dođe do mene. Jedan primjer pogledajte na ovom videu:

To je ono što želimo postići, da smo svom psu zanimljivi, da želi biti s nama, da smo mu dobar partner od kojega se ne želi odvojiti. A jedan od načina da to postignemo je da razumijemo potrebe psa i poštujemo ih. Oni jako dobro na to reagiraju. Odnos je dvosmjerna cesta.

Jasno, to se ne postiže preko noći, i ne tako lako, ali isplati se. O tome više u objavama Poslušan pas, Autoritet i poslušnost i Uspješan suživot s polarcima.

UČENJE SIGNALA DOĐI!

Realna očekivanja i naša odgovornost

Ponajprije želim istaknuti da jako dobro pazim gdje ću svoga polarca pustiti bez uzice. Zima ima savršeno izrađen opoziv, ali svejedno nije robot. Svaki pas može doći u situaciju da padne u takav afekt da ne može ni na što više odreagirati. Za polarce su takve situacije možda češće nego za druge pse, a to svaki čovjek treba znati za svoga psa. Gdje ga je sigurno pustiti bez uzice, a gdje nije. I svaki čovjek ima neko svoje mišljenje o tome gdje je sigurno pustiti psa, a gdje nije. Ja Zimu nikad neću pustiti bez uzice kraj ceste, kao što ne bih nijednog drugog psa kojeg imam. No nju također neću bez uzice šetati po selima jer ondje ima kokoši, po Cresu jer ondje ima slobodnih ovaca na svakom četvornom centimetru i slično. Jednostavno u nekim situacijama neću ni slučajno riskirati da Zima strada ili neka druga životinja strada zbog njezinih jakih nagona.

Opća pravila

Kao i svaki drugi signal, kao i svako ponašanje koje učimo psa, signal “Dođi!” postepeno se i dosljedno izrađuje. Počnite od najlakših vježbica, kod kuće, bez distrakcija, poslije uvodite sve veće distrakcije, sve veću udaljenost.

Ne možemo očekivati da pas čuje riječ “dođi” i dođe, a da nije dobro naučio i utvrdio znanje što to znači i da mu se to dotad nije toliko puta isplatilo da je naučio kako je to nešto genijalno.

Postepeno, dosljednim trudom, zakonima učenja, naučimo psa da riječ “dođi” znači “što god da radiš, odmah dođi k meni i sjedni pred mene” ili što li već želimo da pas učini kada dođe.

Prvo, izaberite riječ koju neće nitko drugi, pa ni vi, upotrebljavati bez veze. Ako mislite da ćete često u životu vi ili netko drugi reći “dođi” kad želi psa bez veze pozvati k sebi, izaberite neku drugu riječ. Come, komm, bilo što. Ali mora biti rezervirana samo za to.

Metoda učenja

Zatim se pozabavimo učenjem signala. Mnogi se stručnjaci slažu da su katkad potrebni mjeseci da bi se taj signal temeljito naučio i utvrdio, ali to se veoma isplati. Onda imate psa koji godinama jedva čeka da dođe do vas kad ga pozovete, bio on polarni pas ili ne.

Jasno, ima više metoda. Metoda koju ja preporučujem, a pogotovo za polarce, prati teoriju učenja i služi se nuđenjem ponašanja. Najbolje ćete je shvatiti ako pogledate seriju filmića Donne Hill (prvi filmić,  drugitreći dio i četvrti). Opisuju postepeno oblikovanje ponašanja i dodavanje riječi (signala). Pazite da uvijek za to imajte spremnu jako vrijednu nagradu, no to Donna u filmovima i kaže.

Ja sam Zimu opoziv naučila slično kao što sam je naučila da me prati u šetnji. U trenucima kad bi dolazila do mene počela sam izgovarati riječ “Dođi!” i postepeno sam povisivala kriterije. U objavi o tome naći ćete detaljnije upute.

VAŽNO: Iako je Dođi! jedan od signala koji nam zapravo služi za upravljanje psom u opasnim situacijama, kad smo ga jednom izradili, vježbat ćemo ga u sto situacija koje nisu opasne i kad zapravo nije nužno da pas dođe. Zašto? Zato da bismo mogli psa nagraditi time da mu nakon što je došao, dopustimo da ode raditi to u čemu smo ga prekinuli, što onda služi kao jako vrijedna nagrada. Primjer: pas vidi psećeg prijatelja u daljini i želi ga ići pozdraviti. Čim vidimo da ga je primijetio, pozovemo psa k sebi s dođi i za nagradu što je poslušao pošaljemo ga da ode psu kojem je htio otići. Ili iz čista mira u šetnji psa pozovemo k sebi, nagradimo i pustimo da istražuje dalje.

Ako se signalom Dođi! kad ga izradimo služimo samo za to da psa prekinemo u nečem i ne dopuštamo mu to više (kad idemo kući, kad ga želimo staviti na uzicu…), pas će taj signal povezati sa za sebe nepoželjnim stvarima i neće nam rado dolaziti.

KADA I KAKO UPOTREBLJAVAMO SIGNAL “DOĐI!”

  • Nikada tu riječ ne koristite u situaciji u kojoj niste sigurni da će je pas i poslušati. To znači: ako ste u teškoj situaciji, u kojoj još niste izvježbali signal, ne izgovarajte ga. Otiđite po psa ili ga zovite drukčije. Inače pas samo uči da taj signal ne znači ništa. Recimo, par dana vježbali ste Dođi! kod kuće. Ne možete odmah u psećem parku, dok se pas igra s drugim psom, zvati psa s Dođi! i očekivati da će doći.
  • Nikad taj signal ne koristite za to da zovete psa k sebi za nešto što je psu neugodno – kupanje, rezanje noktiju, stavljanje na uzicu i odlazak kući i slično. Želimo da pas dolazak k nama uvijek asocira isključivo s nečim pozitivnim da bi radije izvodio to ponašanje.
  • Nikad ne zovite psa tom riječju i odmah ga stavite na lajnu i vodite kući  – ako to želite neki put iskoristiti za to, a neka to bude što rjeđe, kad dozovete psa, prvo još malo hodajte ili napravite nekoliko vježbica koje voli, nagrađujte, poigrajte se, bilo što, onda tek stavite na lajnu i doma. Mnogi vlasnici taj signal upotrebljavaju upravo za to, i tu jako griješe. Pas će ga onda povezati s nečim neugodnim, stavljanjem na uzicu i prekidom ugodne stvari koju radi. Ako želite psa voditi kući, priđite mu, šutke ga stavite na uzicu i idite veselo kući. Ili se još nekako, kao što je gore navedeno, zabavite i onda idite kući, ili pozovite psa ako je daleko s dođi i nakon što dođe, još se malo prošećite sa psom u blizini, tako da ga lako možete staviti na uzicu poslije kraćeg vremena i otići kući.
  • Nikad, baš nikad, nemojte se naljutiti na psa koji ne posluša signal i ne dao bog ga kažnjavati ako onda dođe do vas ili ga zaustavite (ili ulovite ako ga lovite) – samo će naučiti da kod vas i nije baš tako super i da nema zašto dolaziti. Ako ne posluša, to znači da ste zabrzali i signal još nije dovoljno izrađen za tu razinu ili pokušavate utjecati na psa kad je debelo iznad praga reakcije. (Članak o pragu reakcije.) Vratite se unatrag i učite dalje ili, ako je pas u afektu i ne može vas registrirati, zapamtite da idući put nećete dopustiti da pas otiđe tako daleko u reakciji na nešto ako ste ga htjeli zaustaviti, nego ćete ga zaustaviti čim je počeo reagirati, ili, ako ste već dopustili npr. da ode 200 m od vas lizati djecu ili se igrati s drugim psom, onda ga nećete ni zvati s dođi jer je jasno da reagirati ne može. Dolazak vlasniku, osobito kod polarnih pasa, mora biti povezan isključivo s pozitivnim. Neki drugi pas možda će se pokoriti i od straha od kazne poslije svaki put dolaziti nakon što ga vlasnik jedanput prebije (a što mislim o tome ima li čovjek pravo istući psa u bilo kojoj situaciji, vjerojatno pretpostavljate), ali jedanput istucite polarca ako vam ne dođe ili ga drukčije kaznite (deranje, grdnja), i sigurno vam nikad više ili jako dugo neće htjeti doći. Sigurno.
  • Kao uvijek, signal izgovorite samo JEDANPUT – ako ga izgovarate više puta, a ništa se ne događa, pas samo uči da ne treba reagirati na jedanput izgovoren signal. Ako vam dođe nakon što ste to rekli triput, pas uči da su tri riječi Dođi signal za to da treba doći. Ljudi često misle da je pas tvrdoglav jer ne posluša odmah. Ako mu trebate više puta reći i on tek tada dođe, to samo znači da ste ga tako naučili. Ako signal izgovorite jedanput, a pas to ne učini, to znači da ste prerano pomislili da je signal izrađen i morate se vratiti korak unatrag.
  • I kad god pas sam priđe k vama, jako se razveselite i pohvalite ga i nagradite (iako ne onom baš posebnom nagradom) – to nema veze s učenjem signala, nego čisto s asocijacijom da je super doći do vas – a to je za polarce uvijek korisna asocijacija.
  • Kad vidite da pas prilazi k vama sam, iskoristite to za podsjećanje na signal. Dok vam pas sam od sebe prilazi, izgovorite Dođi. Tako dodatno učvršćujete značenje signala dok ga pas uči.
Slobodna Astra uživa u prirodi

I NA KRAJU

Kad jednom izradite signal Dođi! sa svojim polarcem, u 80% slučajeva on se odazove na signal onako kako vi to želite, još dulje vrijeme nemojte ga zanemariti. U šetnju bez uzice nosite nešto ekstra fino i nešto manje fino. Ekstra fino neka služi za situacije u kojima ćete pozvati psa s “dođi” jer je krenuo pozdraviti nekoga tko očito ne želi pozdraviti njega, jer je krenuo trčati za zecom, jer je krenuo prema očito opasnom psu vezanom na uzici u daljini, jer se pseća igra pretvorila u maltretiranje jadnoga psa kojega ganjaju tri psa… Obične nagradice (suha hrana, npr.) neka služe za nagradu kad pas sam od sebe odluči provjeriti gdje ste vi i doći do vas i prijaviti se, ako ocijenite da je situacija takva da zaslužuje nagradu. Zima to čini često i ja to često nagrađujem jer znam koliko je u našem suživotu važno da potkrjepljujem njezin interes za to gdje sam ja i što radim.

VAŽNO: nagrade nisu mito, nego nagrade. Ne učite psa da dolazi zato što imate hranu, nego da ćete neki put njegovo ponašanje nagraditi nagradom. Kad jako dobro izradite signal (a za to vam može trebati i godina dana, da se psu to čvrsto ureže u mozak), jasno da ne trebate uvijek u šetnju nositi nagrade. Ali nikad ne škodi misliti na to da je korisno povremeno psa podsjetiti koliko se isplati poslušati signal Dođi, osobito u teškim situacijama (kad je za psa unutarnja motivacija za to da ostane udaljen od vas veoma jaka).

Također, kad ste izradili signal, ne koristite ga samo za nuždu. Podsjećajte na njega psa nagrađujući ga time u čemu ste ga prekinuli (Premack, Donnin 4. filmić), time da ga zovete i bez potrebe i nagrađujete i puštate dalje u igru/šetnju. Ako ga koristite samo za nuždu, pas ga može povezati s nečim neugodnim (stavljanjem na uzicu i odlaskom kući ili prekidom igre ili prestankom istraživanja) i signal ćemo “zatrovati”.

To je signal/ponašanje koje se u životu s polarcima, a i drugim psima, utvrđuje i vježba često, nemojte ga zanemariti!