Nedavno smo se Zima i ja prošetale s mojom frendicom Mirnom i njezinim psećim mladićem Nessom. Šećemo mi i brbljamo, kadli odjednom vidimo da je Ness negdje zaostao. Okrenemo se, a on sjedi dosta daleko iza nas i u nešto na tlu bulji. Odjednom Mirna zavapi: “Jaooo, pa prijavljuje mi da je našao hranu, a ja brbljam!” Ja sam zadivljeno zastala, a Mirna je otišla nagraditi svog dobrog peseka!
Ako imate psa kao što je bila moja Astra, koji usisavaju svu hranu koju vani nađu, vjerojatno ćete se zadiviti i vi! Ja sam Astru uspjela naučiti da na moj signal ne dira hranu koju nađe, ali to je imalo jako puno mana. Ako bi uočila hranu prije mene, nisam joj stigla reći da je ne dira. Zimu sam naučila metodom uoči i odvoji se, gdje pas pogleda u nas kad uoči hranu na podu. Ali još je pouzdanije ako pas sjedne kad nađe hranu i tako nam javi da ju je našao.
Kako je točno Mirna svoga Nessa naučila da sjedne kad nađe hranu i zašto je to odlična metoda, pročitajte u ovom detaljnom članku. Puno hvala Mirni što sa svima nama nesebično dijeli svoje veliko znanje!
Osim što se već godinama sa svojim psima bavi raznim sportovima, Mirna je završila i program Dog Trainer Comprehensive na akademiji Karen Pryor Academy for Animal Training and Behavior, što nije nimalo lako!

Mirna opisuje metodu u kojoj se služimo označivačem (markerom), a o tome više možete pročitati u objavama Kako naučiti psa da ostane miran kraj biciklista… , Kliker trening i Potiskivanje ili mijenjanje ponašanja.
KAKO NAUČITI PSA DA NE PROGUTA SVE ŠTO NAĐE
Autorica: Mirna Ćejvan Grgurić
Prirodna pseća ponašanja i specifičnosti ponašanja određenih pasmina najčešći su problem koji vlasnici žele riješiti. Jedno od tih izuzetno iritantnih ponašanja je smetlarenje; nos u pod i usisavanje svega što je adekvatne veličine da se može staviti u usta.
Svi psi su lovci. Sastavni dio nagona lova je traženje hrane. Neki psi u tom lovu jednostavno briljiraju, svom snagom prigrle bogodani instinkt i usavrše ga do maksimuma.
Prirodu pasa, na žalost, ne možemo promijeniti, a pileće i svinjske kosti, truli orasi, čepovi od boca, riblje i svinjske glave (da, vjerovali ili ne, i to smo našli na cesti), ostaci pečenja, kolači, poluprobavljene mješavine hrane i alkohola, mrtve životinje, trula trava i štapovi, mačja, konjska ili ljudska kakica, otrovi skriveni po grmlju i sve ostale gadarije, neće nestati.
Moja Hayley, moja najdraža tolerica, Nova Scotia Duck Tolling Retriever, bila je jedan izuzetno uporan, nevjerojatno pametan pas, kojemu je nos radio savršeno. Znamo kakvi su retriveri po pitanju žderanja. Ne mogu niti nabrojati, a ne želim se ni sjetiti, što je sve u njoj završilo. Niti sam ja mogla stalno vikati pusti, pusti, pusti, a bome često nisam niti vidjela kada bi ona nešto usisala. A usisavala je sve! Doslovno sve!
Naš odgoj u to vrijeme bazirao se na naredbi „pusti“, naredbi, jer je u sebi sadržavala i poprilično povišen i isfrustriran ton glasa, onu dozu takozvane „korekcije“ neželjenog ponašanja. Naravno da je to sve skupa bilo uzalud i prouzročilo je isključivo moje i njene frustracije. Moje, jer sam se osjećala krajnje nesposobnom i neuspješnom što nisam mogla naučiti svog psa da ne jede smeće na podu. Njene, jer je uživala u traženju, bila je nagrađena stavljanjem predmeta u usta, a od mene bi dobila kaznu u vidu mog deranja i lošeg raspoloženja. Znala sam i potrčati i vaditi joj iz usta predmete na silu.
Štoviše, Hayley je, kao izuzetno inteligentan pas, s vremenom razvila osobinu hrčka. Znala je strpati u usta stvar koja joj se našla na putu i nositi je do doma, ako je bila na povodniku, ili pričekati povoljan trenutak da se sakrije sa svojim plijenom u grm. Nismo u početku uopće primijetili da glumi hrčka. Zapravo smo u početku, dok nismo znali o čemu se radi, bili izuzetno ponosni kako ne uzima kruh na podu, dok je istina bila da je u ustima čuvala nešto deset puta bolje od kruha.

Uglavnom, kada je Ness došao u kuću, prvu stvar koju sam obećala i počela raditi s njime bilo je smetlarenje. Oboružala sam se znanjem, napravila plan i odvojila vrijeme da ponašanje naučimo kako treba. Tečajevi, knjige… Ma samo me usisalo. Izradila sam odličan plan, koji stvarno u praksi i funkcionira. S vama želim podijeliti ono što sam s njim naučila, jedan od načina efikasnog uklanjanja neželjenog ponašanja smetlarenja, gutanja svega privlačnog što se u okolini nađe.
Nijedno neželjeno ponašanje kod pasa ne može se zabraniti jer je nagrada prisutna čak iako ju mi ljudi direktno ne dajemo psu (pas se sam nagrađuje time što to radi).
Neželjeno ponašanje:
– intrizično je motivirano, nagrada je samo po sebi. Pas se za smetlarenje ne nagradi samo time što stavi u usta, već je i sam proces traženja za psa nagrada. Zamislite lutriju, bingo, kladionicu… Samo uzbuđenje zbog iščekivanja mogućeg osvajanja nagrade dovoljno je uzbudljivo.
– potiče ga okolina; iskušenje. Bivši pušači znaju koliko je teško u društvu ostalih pušača piti kavu i NE zapaliti cigaretu. Okolina doprinosi recidivu potisnutog ponašanja.
– vlasnici često nenamjerno dodatno potiču ponašanje iako toga nisu svjesni. Vikanje na psa, deranje ili zvanje psa imenom dok jede nešto što ne bi trebao može za psa biti nagrada.
Sada ću opisati kako ćete točno postići ono što sam ja postigla: da pas slobodno njuška, s povodnikom ili bez povodnika, a u trenutku kada nađe nešto interesantno što želi strpati u usta, kada nanjuši nešto što bi rado stavio u usta, SJEDNE (pristojno prijavi svoj ulov) i pričeka da dođete u inspekciju nađenog predmeta.
SPRIJEČITE PSA DA RADI ONO ŠTO NE ŽELITE
Da biste psa mogli učiti da ne radi neželjeno ponašanje, ponajprije morate neželjeno ponašanje spriječiti. Zato:
- izbjegavajte nestrukturiranu šetnju; potičite lijepa ponašanja. U šetnji učite lijepo hodanje na povodniku, vježbajte sa psom protokol upoznavanja s drugim psima, prelazak preko ceste… Nagrađujte psa obilato za koncentraciju i pažnju koja je usmjerena na vas. Dapače, sugerirala bih, ako je to moguće, prije samog izlaska odradite koju smirenu vježbu doma. Odradite lagane vježbe koje pas već poprilično dobro zna i s voljom radi. Lagane vježbe uz dobru i čestu zarađenu nagradu zadovoljit će prvu opsesivnu želju za hranom, a također i poboljšati koncentraciju i fokus psa prije nego što uopće izađete van iz kuće.
- pripazite na okolinu koliko možete. Birajte rute za šetnje. Teško je očekivati da će pas ostati nezainteresiran kraj švedskog stola pokraj kontejnera za smeće u procesu učenja, prije nego je ponašanje naučeno u cijelosti. Probajte naći rutu s najmanje izazova.
- Organizirajte kod kuće „lov na blago“. Prikupite različite predmete, napunite ih hranom, jogurtom, ostacima koje bi pas možda dobio za stolom… Sakrijte blago u kući i naučite psa da traži na vaš signal.
Pogotovo štencima organizirajte ovu igru. Odlično je različite interesantne predmete pokupiti u šetnji i štencu u ograđenom, definiranom području ponuditi sve te predmete na istraživanje. Štenci jednostavno moraju svijet ispitivati slinom i ustima, pa zašto im onda ne omogućiti igru u kontroliranim uvjetima. Već sama prisutnost predmeta u kući smanjit će interes pasa vani. Korištenje nosa i mozga u upoznavanju s novim stvarima i traženju po kući, pod vašim nadzorom, umorit će svakog psa.
Dodatno ćete s vremenom, budete li dovoljno maštoviti i bude li pas uživao u ovoj igri, stvoriti signal za početak ove igre, te će pas početi čekati dozvolu, odnosno osluškivati kada će signal doći od vas, a ne iz okoline.
- Naučite psa pouzdan signal da pusti ono što ima u ustima. Pouzdan znači da bez obzira imao li u ustima hrenovku, plastičnu bocu, kamenčić, komadić špeka ili lopticu, to pušta iz usta kad mu vi kažete.
Nemojte koristiti ovaj signal za prevenciju problema nego samo kao hitnu pomoć, za slučaj da se uza sve predostrožnosti i uza sav trud ipak dogodi da pas ponekad stavi nešto u usta. Inače je ova vježba vrlo korisna i za vraćanje tuđih loptica i sprečavanje međupseće agresije tako da ju definitivno smatram jednom od najvažnijih vježbi koje psa možete naučiti, dokle god se NE bazira na zabrani.
NAUČITE PSA ZAMJENSKO PONAŠANJE
To znači da ćemo psa naučiti što želimo da radi kad nađe nešto što bi rado strpao u usta umjesto da to strpa u usta.
Možete li se sjetiti ponašanja koje vaš pas najčešće nudi kada žica hranu? Ako ne volite da pas žica u blizini stola dok vi ručate, postoji li neko drugo ponašanje koje najčešće nudi kada želi dobiti hranu? Pretpostavimo da je to ponašanje sjedenje.
Nije li sjajno ako naš pas sjedne kad nađe nešto što bi progutao umjesto da to proguta? Naučit ćemo ga to.
Dakle, naše konačno, željeno, zamjensko ponašanje bit će SJEDI. Naučit ćemo psa da u šetnji slobodno njuška, s povodnikom ili bez povodnika, a u trenutku kada nađe nešto interesantno što želi strpati u usta, kada nanjuši nešto što bi rado stavio u usta, SJEDNE (pristojno prijavi svoj ulov) i pričeka da dođete u inspekciju nađenog predmeta.
SJEDI je idealan i zbog toga što je u suprotnosti s ponašanjem koje želimo iskorijeniti. Kada pas sjedi, glava mu je dignuta te samim time ne može do nagrade na podu. Ako pas stoji, veća je šansa da će posisati nešto na podu – samo spusti glavu u stojećem položaju. Isto tako ako legne. Nećete ga dobro vidjeti, a i bit će mu zgodnije ležati i grickati nađenu kost.
PRIDRUŽITE PONAŠANJU “SJEDI” VERBALNI SIGNAL
Počnite vježbati tako da psu neposredno prije nego što pas sjedne kažete „sjedi“. Na ovaj način vježbat ćemo signal koji ćemo u budućnosti koristiti za ponašanje sjedenja. Ako ste već koristili riječ sjedi, isprobajte koliko je pouzdana. Zna li pas sjesti ako vi stojite na jednoj nozi i kažete sjedi? Hoće li pas sjesti ako mu okrenete leđa? Hoće li pas sjesti ako vi čučnete? Ako promijenite prostoriju u kojoj inače radite? Zna li sjesti u kafiću, na ulici? Zna li ponašanje dovoljno dobro da je dovoljno samo jednom reći sjedi?
NAUČITE PSA PONAŠANJE ZVANO ZEN
Ova igra je osnova svih ponašanja koje u sebi sadrže samokontrolu, u ovom slučaju suzdržavanje od impulsa da progutaš to što nađeš.

Trebate je izraditi savršeno, bez prisile, korekcije i neugodnog deranja, želite da je pas radi s veseljem te je stoga jako važno da u procesu izrade ne preskačete korake i ne pretpostavljate da vaš pas već zna tu igru. Puno je bolje uložiti dodatno vrijeme, usavršiti je u svim uvjetima, sa svim mogućim distrakcijama.
Ovo je ujedno i igra koja će omogućiti izradu svih daljnjih ponašanja koja ćemo psa u okviru ovog plana učiti. Igrom zapravo učite da vaša ruka nije mjesto gdje će pas dobiti nagradu. Učite ga da to što imate nagradu u ruci ne znači nužno da će je i dobiti. Odnosno, ne želite provesti cijeli život sa psom koji isključivo traži vašu ruku u torbici ili nagradu u ruci, i samo tada izvodi ponašanje koje želite od njega.
Za početak, kada prvi puta počinjete psa učiti ovu igru, dozvolite psu da zauzme poziciju koja god mu odgovara. Pas ne treba sjesti. Može i leći ili stajati, kako god on izabere.
Konačni izgled igre: pas pogleda u vas istog trenutka kada ispred sebe vidi ruku s hranom.
Važna napomena: igru igrate u tišini. Nemojte govoriti pusti, Ne! ili bilo kakvim signalom ili riječju utjecati, navoditi ili usmjeravati psa. Pustite psa da sam shvati što tražite od njega. Najčešća greška koju ljudi rade u procesu učenja je da počnu psu davati verbalne signale; „a-a“ ili „pusti“ ili neverbalne signale; odmiču ruku od njuške psa ili strogom posturom, naginjanjem nad psa, dizanjem prsta, unaprijed žele psu dati do znanja što se od njega očekuje. Navođenjem pas ne može samostalno naučiti ponašanje. Navođenjem igrate igru toplo-hladno i učite psa da bude ovisan o vašim uputama. Tako naučena ponašanja nisu pouzdana i pas ih ne nudi samostalno.
1. korak: neprobojna šaka
U obje ruke stavite nekoliko nagradica i stisnite šaku. Jednu ruku stavite na trbuh, oslonite ju na struk, a drugu ruku stavite polako ispred same njuške psa.
Pričekajte dok pas njuška, liže, gricka ruku kako bi došao do nagrade. Ruku držite mirnu na svojoj poziciji, fiksiranu u prostoru. One milisekunde kada se pas odmakne od ruke, markirajte glasom (Kažite Da! ili nešto slično) i iz druge ruke, one koja se nalazi na struku, nagradite psa. Ponovite nekoliko puta.
2. korak: Dlan mi vidiš
U ovom koraku ćemo nagrade imati samo u jednoj šaci. Desnu šaku ostavite praznu, a u lijevu stavite nekoliko nagradica, te ju oslonite na trbuh, u području struka. Praznu, čvrsto zatvorenu desnu šaku (ovo sada postaje neprobojna šaka) ponudite psu, da ju ponjuši.
Onog časa kada pas prestane njušiti i odmakne se od šake, počnete polagano otvarati šaku. Ako pas ponovno krene prema ruci, zatvorite prste u neprobojnu šaku. Kad pas ponovno napravi onaj kratki odmak od šake, ne kreće prema ruci, ponovno otvarate šaku, dok ne dođete do toga da uspijete potpuno rastvoriti dlan.
One milisekunde kada otvorite dlan, prije nego što je pas krenuo pomirisati ruku, markirajte (recite Da!) i nagradite psa iz lijeve ruke koja je bila na struku. Budite precizni u markiranju. Markirajte istog trenutka kada je ruka otvorena, prije nego što se pas pomaknuo prema ruci.
Ponovite nekoliko puta dok pas ne uspije smireno izdržati otvaranje dlana, bez pomicanja prema ruci.
Važna napomena: ovo nije igra živaca niti pokera. Bitno je biti smiren i relativno brz u otvaranju dlana. Odnosno bit ćete samo onoliko spori koliko je potrebno da otvorite dlan. Ako pas i u jednom trenutku ponovno priđe prema ruci, zatvorite dlan bez pomicanja ruke, bez „korekcija“ i bez frustracije. Ovo je igra u kojoj želimo da pas pobijedi, a ne igra čeličnih živaca u kojoj kao u pokeru umjetno stvaramo napetost polaganim otvaranjem dlana.
3. korak: Rokenrol
U koraku dva imali smo prazan dlan, a sada je vrijeme da u dlan vratimo hranu, ali i ostale interesantne predmete, koje ćemo pokazati psu kad otvorimo dlan.
U ovom koraku ponavljate korake 1 i 2, i pritom:
- stavljate sve bolju i bolju hranu u ruku kojoj otvarate dlan. Nemojte zaboraviti da i dalje ono što je u vašoj lijevoj ruci, smještenoj na struku, iz koje nagrađujete, treba imati veću vrijednost od hrane u ruci kojoj otvarate dlan.
- osim hrane koristite i ostale predmete koje ne želite da pas vani žvače; maramice, trula trava, vrećice, rukavice…
- produljujete vrijeme u kojem pas ne reagira na rastvoreni dlan. Produljujete vrijeme prije nego što markirate željeno ponašanje (2 sekunde su sasvim pristojno vrijeme). Dakle, pas treba mirno čekati kraj dlana 2 sekunde prije nego što markirate i date nagradu. Ako ste svaki puta nagradu davali iz druge ruke, one što je bila nepomična na struku, pas bi trebao samostalno početi gledati u vas očekujući nagradu.
NAUČITE PSA DA SJEDNE SVAKI PUT KAD VIDI HRANU
Konačni izgled igre: pas sjedne čim nađe nešto u okolini što bi želio pobliže upoznati i iskusiti ustima.
Nešto u okolini znači stvar koja je psu interesantna za stavljanje u usta. To neće značiti da će pas čim vidi ciglu sjesti, ili da ćete u šetnji po cesti vući psa koji sjedi. Dobro izrađen signal, takozvana generalizacija, vremenom će kod psa stvoriti jasne prioritete i naučit će: prije negoli to staviš u usta, sjedni (a još nisi dobio signal da to smiješ staviti u usta).

Ako ste prethodnu igru igrali tako da stojite, pas će vrlo brzo i SAMOSTALNO nuditi ponašanje sjedenja dok čeka nagradu. To je super! Međutim, pas najvjerojatnije nije niti svjestan svog ponašanja sjedi, odnosno rekli bismo da je ono ionako uvjetovano okolinom; vi stojite, pas je ispod vas, da bi uopće vidio vašu ruku oko struka i primio nagradu morat će malo dignuti glavu, i hops, automatski guza pretegne i pas sjeda.
Iznad bebe Hayley spomenula sam i dobivanje dopuštenja za stavljanje nečega što pas nađe u usta. Što to znači?
To znači da u ovoj fazi igre uvodimo još jedan novitet, a to je signal da pas hranu na podu smije pojesti. Zvuči kontradiktorno i zbunjujuće, ali zapravo stvar vrlo jednostavno funkcionira:
Psa možemo naučiti da ono što ne želimo da radi napravi samo kada mu mi to kažemo. U ovom slučaju, u kontroliranim uvjetima učimo psa signal da smije nešto pojesti s poda, ali samo KADA MI DOPUSTIMO. S vremenom će pas naučiti da s poda uzima samo one stvari za koje je dobio signal (dopuštenje) da ih uzme.
Sigurna sam da velika većina vlasnika jako voli, prije nego što psu da obrok, držati zdjelicu u ruci, polagano ju spustiti na pod i onda psu reći „možeš“ . Čim pas čuje taj „možeš“ odjednom sve eksplodira i pas navali ko ispaljen iz torpeda na tu zdjelicu, pa ako je u pitanju i neki retriver, iza tog „možeš“ ne ostane ni večera, ni zdjelica, a vrlo često niti cjelovit tepih.
Ovo je nešto slično. Samo zdjelica i tepih ostanu cijeli.
Dakle, želimo psa naučiti da s poda nešto smije pojesti (u zdjelici ili bez nje) kad mu mi damo signal. Taj signal može biti pokret rukom kojim vi bacate hranu na pod ili može biti riječ „možeš“. (Ako ste psa prije naučili da se kao torpedo zaleti na hranu nakon što vi kažete „možeš“, svakako izaberite drugi signal.) Ja, recimo, psa učim da smije s poda uzeti ono što je vidio da ja iz ruke bacam na pod.
Drugim riječima, psa učim da smije u usta uzeti ono što je izletjelo iz moje ruke, a da treba sjesti ako sam nađe nešto u okolini, a ne to uzeti u usta.
Vratimo se na konkretnu izradu vježbe.
-
korak: Uparivanje Zena sa sjedi
U ovoj fazi uvodimo novinu, a to je da nagradu iz desne ruke, koja je na struku, ne isporučujete psu u usta, nego ju bacite dalje od psa, ali tako da pas vidi da ste nagradu bacili. Pas će se, da bi pojeo nagradu koju smo mu bacili, trebati dignuti, okrenuti od nas, pojesti nagradu i nakon toga ponovno doći do nas.
Dok je pas okrenut od vas i jede nagradu koju ste bacili iza njega, stavite na pod predmet ili par zrna dehidrata između svojih nogu ili neposredno ispred svojih nogu.
Kada pas pojede nagradu koju ste mu bacili, vratit će se prema vama. Prije nego što pas stigne do hrane koja vam je između nogu ili neposredno ispred vas, dajte mu signal da sjedne. Pomozite psu i na vrijeme mu dajte signal da sjedne, prije nego što je došao do hrane.
Nemojte čekati savršen sjedi. U ovoj fazi igre tražimo samo da pas poveže da je njegov prilazak hrani na podu nagrađen signalom sjedi, a nagrada za ponašanje sjedenja slijedi istog trenutka čim pas sjedne (ne zaboravite, nagradu BACATE dalje od psa!)
Nagradite u početku i svaki pokušaj zaustavljanja. Čim vidite da je pas malo zastao prema vama, a i prije nego se mala guza približava podu, markirajte i dajte vrijednu nagradu (bacite dalje od psa). Nemojte zaboraviti da nagrada mora biti adekvatna za težak trud koji je pas uložio.
Ponovite nekoliko puta.
-
korak: produljenje sjedenja
U ovom koraku zapravo je igra istovjetna prethodnom koraku, međutim sada tražimo da pas stvarno i sjedne. Dižemo kriterije tako da tražimo pravo sjedenje. Tražimo da guza dotakne pod i po mogućnosti se zadrži na podu.
To znači da ćete u ovom koraku čim pas pojede nagradu koju ste mu bacili, a prije nego što u povratku dođe do hrane koja vam je između nogu, dati signal psu da sjedne i nagraditi ga bacanjem nagrade dalje od njega, ali samo nakon što je do kraja sjeo.
Polagano produljujete vrijeme u kojem pas sjedi prije nego što ste mu bacili nagradu. I dalje su 2 sekunde sasvim pristojno vrijeme, a s obzirom i na prethodno izrađenu igru Zen ruke, pas bi trebao dok sjedi gledati u vas i čekati da iz druge ruke poleti nagrada.
Dijelove vježbe pogledajte u ovom filmiću:
-
korak: Zen svuda oko nas
Sve potrebne korake naučili smo zasebno pa je vrijeme da sve naučeno počnemo polagano generalizirati. Polagano!
Malo po malo otežavamo psu zadatak.
- Hranu, koju smo u prethodnom koraku stavili ispred svojih nogu, sada stavimo, na primjer, kraj lijeve ili desne noge, pa onda iza sebe ili dvadeset centimetara ispred sebe…
- Hranu stavimo na pod dok pas ne gleda pa zajedno sa psom ušećemo u sobu.
- Hranu stavimo kraj psa na pod i na kratko se udaljimo od psa.
- Vježbat ćemo u svim prostorijama u stanu.
- Neka vježbu ponove i svi ukućani.
Sada je vrijeme da provježbamo sve mogućnosti koje će nam se dogoditi u šetnji jer je vrijeme i da naučeno primjenjujemo u stvarnim situacijama.
Kada savladate različite izazove u kući, krenite i van. Prije nego što izađete sa psom u šetnju, postavite „minsko polje“ izazova hrane po ruti po kojoj ćete se kretati. Nemojte minsko polje iskoristiti da psa zezate, nego da mu na vrijeme pomognete tako da mu pravovremeno date signal za sjedenje. Adekvatno ga nagradite. Što je rad izazovniji i teži, to i nagrada mora biti vrjednija.
Iskoristite svako novo okruženje u kojem se nađete i učite igru.
U novoj okolini započnite uvijek od onog koraka za koji ste 100% sigurni da će ga pas savršeno odraditi. Lakše je krenuti od malih izazova prema velikima nego odmah psu dati pretežak, prekompliciran zadatak. Ne želimo da se pas isfrustrira jer smo pred njega postavili prekompleksan zadatak. Želimo samouvjerenog učenika koji ne griješi, a ne nesigurnoga psa koji odustaje od zadatka.
U ovoj fazi je moguće da je pas već toliko usavršio početnu zen igru da će jednostavno proći kraj predmeta gledajući nas. Savršeno! Zar to nije ponašanje koje smo željeli dobiti? Pas hoda i njuška i očito nema želju staviti taj predmet u usta. Zastao je samo da provjeri s vama da li je to ok. Bingo! Proslavite uz vatromet (nagradica, naravno, ne pravi)!
-
korak: samo sjedi vrijedi
U ovom koraku prvi put ćemo tražiti da pas samostalno sjedne čim vidi hranu na podu, prije nego što je od nas dobio signal da sjedne.
Ako smo prethodne korake izvježbali dovoljno precizno, to psu ne bi trebao biti problem. Pas je već trebao naučiti da treba sjesti kraj hrane pa će početi i samostalno nuditi sjedenje. Za psa je najteži prvi samostalni sjedi, a kada shvati što treba ponuditi, lakše će to samostalno raditi svaki idući put.
Postavite hranu (najlakšu i najmanje psu interesantnu) i čekajte reakciju psa kada vidi hranu. Možda će vas pogledati očekujući znak za sjedi, a možda će samo automatski sjesti. Ako razmišlja gledajući u vas, dajte mu malo vremena da samostalno smisli što očekujete od njega. Zapanjit će vas trenutak u kojem mu u očima vidite kako razmišlja. Nema ništa ljepšeg od onog pogleda u kojem mu vidite žaruljice u očima i nakon toga samostalno sjedne! Proslavite uz šampanjac!
Pas će vrlo vjerojatno entuzijastično nuditi sjedi i nekoliko puta kraj istog predmeta samo da dobije nagradu. Super! Ima li išta ljepše od zainteresiranog i veselog učenika?! Samo ono ponašanje u kojem pas dobrovoljno i s voljom sudjeluje može odoljeti svim izazovima okoline i distrakcijama koje se nađu na putu.
Uživajte sa svojim psom!