Zimina frendica Zuri, kao svaka pudla koja drži do sebe, prava je loptica skočica. Jasno, to znači da će pojuriti za svakim biciklistom, motociklistom ili kvadistom kojeg vidi.
Toliko se uzbudi zbog tih glasnih jurilica da ima potrebu pojuriti kao iz puške ispaljena. Oni su njezini okidači (triggeri).
Svaki pas ima neke svoje okidače na koje pretjerano reagira. Bicikli, trkači, drugi psi, djeca s loptom… Popis je beskonačan. Ali svakoj je pretjeranoj reakciji zajedničko to da pas osjeti intenzivan impuls da na okidač reagira – ganja, grize, čupa, laje, zavija u Ziminom slučaju i slično. Malo poludi, zdravoseljački bismo rekli, svatko na svoj način.
Razumijevanje metode
Ako to želimo promijeniti, naš je zadatak naučiti psa da ublaži svoju reakciju kada uoči okidač (dakle, u biti učimo psa samokontrolu u trenutku kad registrira okidač). Važno je da pas uoči okidač, a ne da ga uočimo mi (jer već znamo što su okidači našega psa). Ako mi prvi uočimo okidač, pričekamo da ga uoči pas. Ako smo preblizu i znamo da će pas poludjeti čim ga uoči, poslužimo se menadžmentom da se spasimo iz situacije (o tome malo poslije). Ako smo dovoljno daleko da znamo da pas neće odmah prejako odreagirati, pričekamo da PAS uoči okidač.
Ova rečenica KADA UOČI OKIDAČ neizmjerno je važna, i to iz dva razloga.
Prvo, važno nam je da ublažimo reakciju psa na svijet oko sebe, a ne da učimo psa da ignorira svijet oko sebe i ne registrira ga. Želimo da registrira okidač, ali nauči u tom trenutku suspregnuti svoje ludovanje, kakvoga god ono oblika bilo.
Zašto? Zato što ćemo samo tada istinski promijeniti njegov doživljaj okidača, a time i njegovo ponašanje. Ako psa samo odmamimo od okidača, pas nije naučio ništa u vezi s tim okidačem. I dalje će, ako ga slučajno registrira jer ga nismo uspjeli odmamiti (npr. lopticom, fokusom, hranom), reagirati kao i prije.
Fokus na nas, igračku ili hranu u trenutku prolaska kraj okidača samo je menadžment, prevencija problema. I odličan je alat za nepredviđene situacije u kojima nas okidač iznenadi. Ako nam preblizu izleti pas, biciklist ili slično, od psa ćemo tražiti fokus na sebe, igračku ili hranu da bismo ga izveli iz te situacije bez incidenta. Ali to nije rješavanje problema divljanja na okidače. To je samo privremeni spas.
Druga stvar na koju moramo paziti je da ne nagrađujemo lanac ponašanja. Zato je važan trenutak kada pas tek uoči okidač. U tome trenutku trebamo djelovati, a ne čekati da pas odreagira na okidač (potrči, povuče za nogavicu trkača, ode do psa…) i onda ga pozvati k sebi i nagraditi. Tako smo ga nagradili i za reagiranje na okidač!
I ubrzo to psu postane turbo tulum i zapravo psa učimo da još jače reagira na okidač, još više želi otrčati za nečim ili poludjeti na nešto. Ako se radi o psu koji ganja nešto iz uzbuđenja ili nasrće na psa iz straha i zapravo ga želi napasti iz samoobrane, već i to će mu biti nagrada, što je potrčao, povukao za rukav, nasrnuo na psa. Isto vrijedi i ako vas vuče na psa da bi se igrao. A još će poslije i od vas dobiti nagradu!
Sad kad smo ustanovili da za rad biramo trenutak kad je pas uočio okidač, da vidimo što ćemo točno raditi i zašto.
Metoda
Postoji više metoda, a ja ću vam opisati onu koja se meni pokazala kao najbolja za moju ludu Zimu, koja je jako brza i jako intenzivno je reagirala na svašta. Trebala mi je metoda u kojoj ću istodobno raditi na njezinom stanju i na našoj suradnji, tako da joj brzo mogu pomoći ako zatreba i biti joj dodatno sigurnosno sidro kojim se može poslužiti. Samu tehniku ću opisati na kraju, a sada ću reći još par riječi o njoj.
Ponajprije, važno je da mislimo na to da radimo dok je pas ispod praga reakcije, da još ne reagira jako. O tome sam pisala u objavama Prag reakcije i Proaktivan odgoj i podučavanje. Pročitajte ih ako želite raditi ovom metodom, inače nećete biti uspješni. Ondje piše i kako možete izvući psa iz nenadane situacije u kojoj se neplanirano nađete preblizu okidača, a u stvarnome svijetu to se često može dogoditi koliko god mi dobro planirali trening. Gore sam već spomenula jedan postupak, fokusirate psa na sebe da ne uspije registrirati okidač. Ima ih još. Opširnije pišem i u objavi o prevenciji i menadžmentu.
Ovom metodom postižemo tri stvari istodobno:
- Zaustavljamo psa u trenutku kad je registrirao okidač, ali bez jake reakcije – psu označavamo da je taj trenutak ono za što će dobiti nagradu, da je to ono što tražimo. Istodobno u psu stvaramo ugodne asocijacije s okidačem jer za pogled na okidač dobije nagradu. Ne, neće se zato još više uzbuđivati zbog okidača jer hrana smiruje tijelo, a jurnjava ga pobuđuje.
- Učimo psa da uključi mozak, a u tom trenutku smirenosti u stanju je uključiti mozak. Usto, samo uključivanje mozga dodatno smiruje psa.
- Dobivamo korisno ponašanje kojim možemo dalje upravljati mi psom ako je potrebno jer je situacija teška. Možemo mu reći “idemo sad u drugom smjeru, hodaj mi sad malo uz nogu…” Bilo što. Ovdje bih ponovno istaknula razliku između dobivanja fokusa psa NAKON što je uočio okidač ili u gore navedenom slučaju mamljenja psa fokusom prije nego što je uočio okidač, e da ga ne bi uočio. Svemirska razlika!
Evo što učimo psa.
Kad uočiš okidač, ja ću ti reći Da! (ili kliknuti) i dati hranu. To je faza 1. Kad to dobro naučimo psa i to mu postane navika, idemo na fazu 2. Kad uočiš okidač, ostat ćeš smiren, jer smo već uvježbali da ćeš ostati smiren, zatim ćeš se okrenuti prema svom čovjeku i pogledati njega. I on će reći Da! i dati hranu. Nakon toga ćete ili nastaviti hodati dalje ili će ti čovjek dati neku drugu uputu, ovisno o situaciji.
Taj dio s pogledom u nas nakon mirnog pogleda u okidač vrlo je koristan iz više razloga.
Tako zapravo psa naučite da vam “prijavi” kad god uoči nešto što ga uzbuđuje ili zabrinjava. I onda će se pas smiriti sam i pogledati vas prije nego što vi možda uopće uočite okidač. Recimo hodate gradom, skrenete iza ugla i nailazi trkač. Vi ga možda nećete vidjeti prije psa. Ali pas će ga vidjeti, sam od sebe će ostati smiren i okrenuti se prema vama.
Nadalje, ako je pas zbog nečega vrlo nesiguran, recimo zazire od ljudi koji idu prema vama, ta će mu “zalijepljenost” za vas NAKON što je vidio čovjeka davati dodatnu sigurnost da ćete mu vi pomoći i biti podrška u situaciji. Preuzbuđene pak pse koji žele nešto ganjati, to će operantno ponašanje dodatno usidriti uz vas, NAKON što su vidjeli to nešto što se kreće jako brzo.
Dakle, koristi su višestruke i za psa i za nas i doista se isplati to izvrsno uvježbati. Nije tako teško kao što se čini i svakako preporučujem dogovaranje s pomagačima koji će glumiti okidače tako da možete kontrolirati njihovo i svoje kretanje, udaljenost i slično.
U objavi Reaktivnost – slučaj Becky i Zime detaljno opisujem kako smo Martina i ja sve isplanirale i uvježbale sa svojim reaktivnim kujama.
Neki tu metodu na engleskom zovu engage-disengage (“uoči i odvoji se”) i o njoj možete čitati u ovome članku. Divna Laura Donaldson zove je slow thinking.
Tehnički dio
Ako nikada psa niste učili s markerom, označivačem (klikerom ili kratkom riječju), trebat ćete najprije to naučiti psa. Doista nije teško, trebat će vam nekoliko dana kod kuće i malo znanja, koje ću vam ja sada prenijeti.
Što je marker, označivač? Kliker ili kratka riječ, uvijek ista, koja psu znači: to je trenutak kad si napravio ono što treba i sad ćeš dobiti hranu. Omogućava nam preciznu komunikaciju sa psom i precizno označavanje trenutka kad je pas napravio nešto dobro. Trenutak u kojem pas pogleda u okidač jako je kratak i morate ga moći brzo i precizno označiti. Dok vi kažete Braaavo, pas je već triput skrenuo pogled ili krenuo prema okidaču i zakasnili ste.
Dakle, kao kobac vrebate psa i čim pogleda u okidač, brzo kažete Da! i date hranu.
To ne mora biti Da! Može biti To!, Yes!, kliker ako radite s klikerom. Samo da je riječ kratka i uvijek ista.
Pas treba prvo naučiti povezati tu riječ i hranu. Bar tri dana radite to doma, tri puta na dan, kratko. Svaki put izbrojite 15-20 malih nagradica (koje brzo proguta). Nagradice staviti na stol, ne držati u ruci. Sjednite kraj psa, ruke držite mirno na koljenima. Izgovarat ćete riječ i odmah dati hranu, sve dok ne potrošite sve nagradice. Pazit ćete na to da kažete riječ i TEK ONDA brzo uzmete nagradicu sa stola i date je psu.
Mora biti redoslijed “Da!” pa tek onda uzimanje nagradice, to je jako važno. Prije uzimanja hrane ruke držite mirno. Inače pas vidi neke naše signale s rukama i onda to poveže s dobivanjem nagrade, a ne riječ “Da”. Ili mu hrana odvuče pažnju.
Kada vidimo da je pas počeo na naše “Da” očito reagirati, onako dignuti uši i ušiljiti se, to znači da je povezao da Da! znači da stiže hrana.
Sada možete početi raditi vani.
Uvijek izlazite naoružani – s puno sitnih komadića hrane, najbolje u torbici oko struka ili u džepu u koji lako možete zagrabiti – BEZ vrećica koje šuškaju i slično. Ne držite hranu u ruci, ne mamite psa hranom. Isto kao kod kuće, hranu uzimajte van iz torbice ili džepa tek NAKON što ste rekli “Da”. JAKO VAŽNO. Inače pas nagradu poveže s rukom ili pokretom ruke prema torbici, a ne s okidačem. Ili mu hrana toliko odvuče pažnju da vidi samo hranu, a ne što je u okolici. Onda ništa ne uči i NIŠTA nećete postići.
Dogovorite se s pomagačem koji glumi okidač.
Radi se u dvije faze:
- Kad vaš pas uoči okidač, brzo kažete “Da” i izvadite hranu iz torbice i date psu
- Vaš pas uoči okidač, čekate da se okrene prema vama, kad se okrene prema vama, kažete brzo “Da” i date hranu.
To su faze, a sad ću objasniti kako se točno radi.
NAJVAŽNIJE je da ste u svakoj fazi dovoljno daleko od okidača da vaš pas već nije počeo divljati, nego ga je samo uočio.
Dakle, morate biti toliko daleko da se situacija dogodi ovako: vaš pas vidi okidač, vi kažete “Da” i vaš pas se na to može zaustaviti, a ne poletjeti prema okidaču. Ako imate isplaniran trening s pomagačem, pas neka bude na uzici. Da vam se ne dogodi da odjuri jer onda je sve propalo.
Hrana za te vježbe na cesti mora biti nešto najfinije na svijetu što pas inače ne jede.
Tako radite bar jedno tri dana u svakoj šetnji tako da to dobro utvrdite. Udaljenost od okidača polako smanjujete kako pas postaje sve uspješniji u mirnom pogledu na okidač. Ali polako!
Zatim možete ići na 2. fazu. Počnete na udaljenosti na kojoj ste prošli put uspješno vježbali fazu 1. Nekoliko puta podsjetite psa na 1. fazu, kažete “Da” kad pas vidi okidač. Idući put kad se okrene prema njemu nakon što je pojeo, čekate. Pas će se SIGURNO okrenuti prema vama da vidi zašto sad odjednom ne govorite “Da” i nema hrane.
U tom času kad se okrenuo prema vama, brzo kažete “Da” i date hranu. I tako nekoliko puta.
Kako budete radili, balansirat ćete između udaljenosti od okidača i faza koje radite. Ako ste bliže i vidite da se pas počinje uzbuđivati, radite fazu 1., jer se pas neće moći okrenuti prema vama ako je previše fiksiran na okidač. Ako vidite da je puno previše fiksiran i za 1. fazu, morate se odmaknuti još dalje.
I tako malo balansirate. Ako je pas potpuno smiren i napravi bez problema jedanput fazu 1, odmah idite na fazu 2.
I pomalo onda smanjujte udaljenost od okidača, idite na lokacije na kojima ih ima sve više itd. Ali uvijek pazite da idete polako i ne pretjerate u zahtjevima! Tako ćete najbrže napredovati i povećavati “otpornost” psa na okidač.
Uvijek imajte na umu stanje u kojem je vaš pas – je li u pubertetu, je li bio doma tri dana bez velike šetnje, je li nervozan zbog tko zna čega – imajte razumijevanja i pomognite mu svojom procjenom da bude uspješan u vježbi. Budite proaktivni!
Ako vidite da ne može reagirati, vratite se korak unatrag, fazu unatrag, nema veze. Što manjim koracima idete naprijed i što više pazite da je pas u fazi u kojoj može napraviti vježbu, to ćete brže napredovati.
Ne ide sve odjednom. Ali ako to morate vježbati i dva mjeseca, poslije imate psa koji cijeli život to zna.
Budite kornjača i na cilj ćete stići prije zeca!
