KAKO SE USPJEŠNO NOSITI S NEUSPJEHOM

 

I nakon nekoliko godina rada, Zima na svakog pedesetog psa odreagira tako da ga instantno želi ubiti čim ga vidi. Ako prolazimo na deset, nekad čak i više, metara od toga psa, ona se propinje na zadnje noge, urla i želi nasrnuti. Nisam uspjela otkriti kakvi su točno psi okidači za takvo ponašanje, tako da me svaki put iznenadi jer to ne mogu predvidjeti. I svaki put si ne mogu pomoći, u sekundi se na nju naljutim.

Racionalno bih trebala biti sretna zbog svega što smo Zima i ja postigle. Više ne urla na svakoga psa kojega vidi, makar i na 50 metara. Odreagira tek na svakog pedesetog psa. Kraj drugih mirno prođe, ili se čak pozdravi, nekima se i oduševi.

Ali iracionalno i ja odreagiram baš kao i ona, naljutim se i ne mogu si pomoći. Treba mi velika mentalna snaga da se sjetim svega što znam i zapravo mislim o tome i da to onda primijenim na svoje daljnje ponašanje prema njoj. Ako smo u nekom društvu, koje to vidi, preplavi me osjećaj srama i osjećam se još gore. I treba mi još više vremena da se sjetim svega ovoga što vam u ovom tekstu želim prenijeti.

LJUDI SMO, GRIJEŠIMO

Ovaj su tekst nadahnuli moji prijatelji (abecednim redom) Ivana, Lana, Matej i Paulina. Svi oni imaju pse, naravno, i svi oni sa mnom su razgovarali o toj temi jer nas sve muče iste misli i osjećaji u vezi s njom.

Ivana

Dugo nisam vidjela čovjeka koji prvi put živi sa psom, a ima tako dobar osjećaj za prave stvari, za razumijevanje psa i poštovanje bića druge vrste za koje smo odgovorni. No Ivana još nema puno znanja i iskustva i vrlo je samokritična. Meni je to teško vjerovati, baš zato što sve ovo vidim u njoj. Čim sa psom nešto pođe po zlu, ona osjeća krivnju, misli da svašta radi loše. Ponajprije, apsurdno je da se jedna tako dobronamjerna i sposobna skrbnica psa tako osjeća, jer svatko griješi, a mnogi se o svojim pogreškama ne zapitaju. I za sve treba vremena i u radu ima i uspona i padova. Glavno se zapitati i učiti. I drugo, to je blokira, zapravo joj otežava rješavanje problema i napredak jer je zaustavlja u lošem osjećaju i mišljenju da ona to ne može. Kao što kaže Paulina, svoju odgovornost za psa poistovjećuje s prevelikom samokritičnošću. Takva sam i ja, a vjerojatno i mnogi od vas. Trebamo biti svjesni koliko i sebi i psu time odmažemo.

Paulina

Paulina je trenerica iz Dog Dancing Teama, ima reaktivnog psa i moja je prijateljica. S njom sam često razgovarala o krivnji, sramu, frustraciji i osjećaju bespomoćnosti nas ljudi sa psima u situacijama kad se naši psi neprimjereno ponašaju ili ih nešto ne uspijevamo naučiti, a s druge strane o našoj odgovornosti kao skrbnika pasa. Zato je i ona zaslužna za ovaj tekst.

Lana

Lana nam trenutačno vodi tečaj njuškanja i veoma sam joj zahvalna što totalno razumije zašto Zima i ja u školici neke stvari trebamo raditi malo drukčije od njezinog plana i zašto je za nas uspjeh nešto što bi po programu mogao biti i neuspjeh. (Program smo svladale, baš zato što je Lana imala razumijevanja za Zimine i moje potrebe). I s njom sam često vodila razgovore o svojoj frustraciji ponašanjem svoga psa u nekim situacijama i o razumijevanju koje trebam imati i prema psu i prema sebi. Nekad je lakše već samo kad te netko sasluša i razumije.

Matej

Matej mi je već nekoliko puta spomenuo da bi volio pročitati tekst o uspješnim neuspjesima i postavio mi je konkretna pitanja:

-zašto naša kriva reakcija ili reakcija uopće na krivu stvar može stvar samo pogoršati
– kako reagirati kada stvar pođe po zlu
– kako sebi posložiti u glavi da pas nije ništa “kriv” i da ljutnja, odnosno kazna, ništa ne rješava
– zašto korekcija, pogotovo nasilna, može narušiti pristup koji se korekcijama ne služi
– zašto je bitno ne reagirati na loše, nego omogućiti psu uspjeh

Potrudit ću se na sva pitanja odgovoriti i napisati sve što znam o tome što možemo učiniti kada nam baš ne ide, kada sve pođe po zlu.

 

Lana, ja, Matej i Ivana na treningu mantrailinga

 

Situacija u kojoj se nađemo sa psom, bilo da ga nešto učimo ili u nekom drugom času, po zlu može poći iz raznih razloga.

Nekad razlozi imaju veze s nama, nekad nemaju. Trebamo osvijestiti koje su to situacije i razlikovati ih. Tako ćemo utvrditi što smo možda mogli izbjeći, a što nismo. A ako nismo mogli izbjeći, jesmo li mogli drukčije reagirati.

MI KAO RAZLOG NEUSPJEHA

Budući da smo ljudi, a svi ljudi griješe, često mi možemo biti razlog za neuspjeh. Pogreške neće biti uzalud ako se ne ljutimo na sebe, nego naučimo nešto iz svojih pogrešaka:

  • Imamo li nerealna očekivanja od svoga psa takvog kakav je? Očekujemo li od malamuta da neće pojuriti za plijenom u šumi? Od dobermana da neće biti oprezan kad nam prilazi netko nepoznat? Od ovčara da ga ne živciraju biciklisti koji prolaze? Od našeg plahog i osjetljivog psa da mu bude ugodno u centru grada tri sata sjediti s nama na kavi? Od psa da automatski zna što znači Ne, Dođi, Čekaj, Stani, kao da ga je pseća mama učila hrvatski? Od šteneta da se ne popiški čim se probudi, najede ili razigra? I tako dalje, popis je beskonačan.
  • Očekujemo li od psa da zna nešto što ga nismo naučili? Jesmo li psa učili da ne laje na pse koji prolaze, ako očekujemo da ne laje? Jesmo li psa učili da nam dođe na poziv u sto milijuna situacija više mjeseci prije nego što ga zovemo da nam dođe u psećem parku dok se igra?
  • Jesmo li pazili na prag reakcije, menadžment i prevenciju ili smo psa doveli preblizu okidaču?
  • Pazimo li na stanje psa? Je li u nekoliko dana imao premalo odmora, gladan je, žedan, sila mu je, pod stresom je zbog raznih događaja koji su prethodili neuspjehu?
  • Čekamo li uvijek samo da pas pogriješi da bismo reagirali ili postupamo proaktivno, to jest trudimo se psu omogućiti uspjeh da bismo ga za uspjeh nagradili? O tome detaljno pišem u najvažnijoj objavi na Vaurori, Bolje spriječiti nego liječiti.

PAS KAO RAZLOG NEUSPJEHA

I pas može biti razlog za neuspjeh. Razloga može biti više:

  • Trenutačno stanje psa – ne možemo uvijek paziti na to da je pas u savršeno stabilnom i odmornom stanju – neki put moramo odraditi dugi put, posjet veterinaru ili bilo što drugo. Ali onda trebamo razumjeti ako je psu teško i ne može se nositi sa situacijama s kojima se inače, kad je odmoran i uravnotežen, može nositi.
  • Pasminske osobine – graničarskom koliju bit će teže ostati miran kraj nečega što se brzo kreće kraj njega, malamutu će biti nemoguće ne htjeti loviti srnu koja protrči ispred njega. Ako ih i učimo da to ne rade, moramo biti svjesni da to možda nećemo uvijek moći učiniti sto posto uspješno. I da ćemo za to do kraja života trebati alat menadžmenta i prevencije.
  • Individualne osobine – naš je pas možda jednostavno došao na svijet kao jedinka sklona raznim ponašanjima i stanjima koja mogu biti problematična. Ne možemo baš uvijek sve sto posto izbrisati iz psa.
  • Mada smo poduzeli sve što možemo, katkad se jednostavno možemo bez svoje volje iznenada naći u situaciji u kojoj će sve poći po zlu. Život nas iznenadi, rekli bismo. I pas se odjednom ponaša neprimjereno. Iako smo ga možda već dugo učili da se ponaša drukčije. I tu je osobito važno da na umu imamo da se naš pas ne ponaša kako ne želimo zato što je zločest.  Kao što je Lana, koja vodi Spirit Canine, rekla u svojoj krasnoj objavi na Facebooku, pas ne drami zato što je zločest, nego zato što je u drami. Jednostavno mu je u toj situaciji svega previše i ne može se nositi s njom. Oprostimo mu tu “pogrešku”, kao što pogreške trebamo oprostiti i sebi.

Dakle, ako pas i jest razlog za neuspjeh, zbog navedenih razloga, zbog toga ga ne možemo kriviti.  To se jednostavno dogodi ili je pas jednostavno takav i taj si čas ne može pomoći. Baš kao što si ja ne mogu pomoći kad se naljutim što Zima želi pojesti nekoga psa, koliko god svjesna bila i radila na tome. Ne možemo kriviti ni sebe ni psa, trebamo poduzeti korake da si unutar tih okvira osiguramo što uspješniji suživot.

 

Zima ne može šutjeti kad je uzbuđena. Neću se zato na nju ljutiti. To će mi biti informacija o njezinom stanju. Foto: Matej Barišić

ŠTO UČINITI KADA NEŠTO POĐE PO ZLU

Ne kažnjavajte psa

Prvo i najvažnije, ne ljutite se na psa i ne kažnjavajte ga. Možda ćete se i naljutiti, što je prirodno, ali ne kažnjavajte i ne korigirajte psa. Ne cukajte ga, ne vičite, ne stavljajte ga za kaznu u boks, ne udarajte ga.

Tako ćete samo psu dodatno “zagaditi” neuspjeh i drugi put još ćete teže sa psom u toj situaciji postići uspjeh. Nitko se ne osjeća dobro i uspješno kad se netko na njega samo ljuti i nije previše motiviran pokušati ponovno. A ako se pas zbog nečega osjeća loše i ružno odreagira, vaša ljutnja i nezadovoljstvo samo će pogoršati loš osjećaj psa u toj situaciji.

Zašto kažnjavanje ima višestruke pogubne posljedice detaljnije pročitajte u posebnoj objavi. Ovdje ću samo navesti neke:

  • pas će se osjećati loše i to povezati s onim što se događa – s učenjem opoziva, s djetetom na koje je lajao, sa psom kojega se boji i htio ga je otjerati itd.
  • pas će se osjećati loše i to povezati s vama – vaš odnos stradava i pas gubi povjerenje u vas. Zbog toga motivacija psa za to da išta radi s vama pada.
  • preusmjerena agresija i napetost – u psu se stvara nervoza zbog vašeg deranja ili cukanja. Zbog toga će biti napetiji i osjetljiviji na sve drugo u okolini ili manje sposoban dalje učiti to što ga učite.
  • pas ništa ne uči osim osjećati se loše u toj situaciji – dok ga učite opoziv, dok ste kraj drugih pasa, djece, bicikala i slično – ne zna kako se zapravo treba ponašati, samo želi izbjeći vašu ljutnju, a vrlo vjerojatno ne zna kako.

Što nam je onda u takvoj situaciji činiti?

Prestanite raditi to što vam ne ide/maknite se iz situacije

Ako psa nešto učite, a ne ide vam, prestanite, prijeđite na nešto drugo. Nastavit ćete drugi put, nakon što analizirate pogrešku i smislite bolji plan.

Ako vas je nešto iznenadilo i pas ružno odreagira, najvažnije je da psa što prije iz te situacije uklonite. Prijeđite na drugu stranu ceste, sakrijte se iza nečega, okrenite se za 180 i bježite sa psom što dalje.

Psu pružite bezuvjetnu podršku u teškoj situaciji

Nakon što ste prestali/maknuli se, usredotočite se na odnos sa psom i pomaganje psu:

  • ako je pas na nešto pretjerano reagirao, budite uz njega, pomozite mu da se smiri nakon burne reakcije. Lagano hodajte, odvedite ga da njuši, pobacajte nagradice po podu/travi da ih traži, gladite psa, masirajte psa – sve što vašem psu i vama odgovara u danoj situaciji.
  • ako pas ne odreagira na vaš signal (naredbu), ignorirajte neuspjeh i ako treba, sami učinite to što ste tražili od psa (otiđite do njega i stavite ga na uzicu, hranom ga namamite da sjedne i slično). Poslije ćete analizirati razlog.
  • ako se pas ne može koncentrirati na vas ili zadatak, omogućite mu odmor ili prijeđite na drugu aktivnost. Na primjer, ako ste u školici i pas je previše uzbuđen zbog puno pasa oko sebe i ne može pratiti program, maknite se malo dalje, pobacajte mu hranu u travu da je traži, njuška i jede, prošećite se malo da nešto obavi, ponjuška okolinu, makne se od pasa. I onda pokušajte ponovno, ali smanjite kriterije, od psa tražite malo manje.

Razmislite o uzrocima neuspjeha

Nakon što ste se maknuli iz situacije ili prekinuli trening te psu dali ono što mu tada treba, u miru razmislite o svemu što se dogodilo te o mogućim razlozima za neuspjeh.

Ako utvrdite da ste razlog vi, smislite kako ćete drugi put postupiti bolje:

  • Jeste li mogli menadžmentom i prevencijom spriječiti ružnu reakciju psa? Na primjer da ne idete ravno na psa koji nailazi ulicom nego ga zaobiđete u širokom luku.
  • Jeste li dovoljno dobro naučili psa signal koji tražite da posluša? Jeste li psa doveli u situaciju da je prešao prag reakcije i više ne može reagirati ni na odlično naučene signale jer je u afektu i ne može misliti ni išta čuti?
  • Tražite li previše od psa u stanju u kojem se nalazi? Je li pas previše nabrijan i uzbuđen jer se cijeli dan nije imao priliku odmoriti? I tako već nekoliko dana? Igrate li se možda previše intenzivno sa psom u pauzama umjesto da mu omogućite da se tijelo i um smire?

I tako dalje, ovo su samo neki primjeri. Bitno je da za svaki neuspjeh postoji razlog i ništa nećete dobiti kažnjavanjem psa za neuspjeh, osim ponovnog neuspjeha u istoj situaciji. Trebate otkriti razlog i promijeniti ga i tako ćete postići uspjeh.

Ako utvrdite da je razlog pas, u smislu o kojem sam prije govorila, razmislite kako biste drugi put mogli pomoći psu da ne dođe u situaciju s kojom se ne može nositi. A ako tu situaciju ne možete izbjeći ni drugi put, razumijte psa i pomognite mu.

Oprostite neuspjehe i sebi i psu

Pokušajte ne biti previše samokritični prema sebi ni kritični prema psu. Svi smo živa bića i ne možemo se uvijek ponašati kao roboti i programirani strojevi. Nitko nije savršen i svi griješimo. Najvažnije se zapitati kad se nešto loše dogodi, biti svjestan toga na što možemo, a na što ne možemo utjecati, pokušati razumjeti i sebe i psa poduzeti sve što možemo da drugi put to izbjegnemo.

Ne možemo uvijek biti uspješni i to je sasvim u redu, ako mene pitate! Neuspjesi nas tjeraju da se zapitamo i da smišljamo kako ćemo idući put biti bolji.