Prag reakcije jedan od najvažnijih pojmova na koje moramo misliti kad psa nešto učimo. Što je prag reakcije? Trenutak u kojem pas iz jednog emocionalnog stanja počinje prelaziti u drugo, iz smirenosti u emocionalni afekt. Kad počinje pretjerano reagirati na podražaj u okolini.
ŠTO JE PRAG REAKCIJE?
Na primjer, vi i Švrćo hodate ulicom i odjednom se iza dalekoga ugla pojave susjed i njegov veliki crni Cezar i krenu prema vama. Švrćo ih ugleda, ali jako su daleko. Malo zastane, ali ipak produži dalje, daleko su. I dalje hodate jedni prema drugima. Uskoro Švrćo počinje sve češće zastajkivati. Ako spustite pogled, vidjet ćete da počinje i pogledom fiksirati Cezara, dizati uši uspravno. Uskoro mu se možda i naježi dlaka na leđima. Nastavite li u istom smjeru još malo, Švrćo će početi histerično lajati i vući vas na uzici prema natrag da pobjegne ili prema naprijed da ga potjera, ovisi o tome kakav je Švrćo.
Prag reakcije dogodio se u trenutku kad je Švrćo počeo zastajkivati i fiksirati se na Cezara. Da ste mu tada ponudili nagradu, vjerojatno je ne bi htio pojesti. Da ste bilo što tražili od njega, recimo da hoda uz nogu, vjerojatno bi mu bio problem to učiniti. Švrćo je počeo padati u emocionalni afekt, u reakciju. Više nije bio smiren, nego uznemiren.
ZAŠTO JE PRAG REAKCIJE VAŽAN?
Prelazak praga psu otežava ili onemogućava učenje
Ako je pas prešao prag reakcije, teže ćemo ga nešto moći naučiti ili uopće nećemo moći. Zašto? Zato što u emocionalnom afektu pas ne može razmišljati ni čuti što mu komuniciramo, ne može se koncentrirati, ne može učiti. A bogme ne može ni jesti, probavni sustav se isključi. Zamislite da se dogodi snažan potres, u šest ujutro. Skačete iz kreveta, ništa vam nije jasno, pokušavate se sabrati i sjetiti što sve trebate učiniti. Taj čas nazove vas sestra iz Njemačke, koja ustaje u pet i još nije pogledala vijesti, i traži recept za vaš slavni omlet sa šunkom. Recept znate napamet, ali hoćete li ga se tada moći sjetiti? I hoćete li uopće biti zainteresirani za to da ga sestri govorite ili ćete poslati sestru kvragu zato što vas sada s tim gnjavi? I bi li vas itko mogao namamiti da baš tada pojedete najdražu tortu s jagodama?
Tako se osjeća i naš pas koji se boji pasa, a upravo smo prošli kraj tri ograde u prigradskoj ulici iza kojih su psi počeli na njega urlati. A vi ste baš ondje odlučili učiti psa da vam hoda uz nogu vani na ulici. Ne samo da ne može odreagirati na vježbu, ne može ni pojesti hranu koju nudite kao nagradu, kao što sam rekla. Zašto? Ponovno, isto kao kod ljudi, u jakoj emocionalnoj reakciji probavni sustav se isključi i hranu ne možemo uzeti.
Ovaj ću primjer iskoristiti za još jedan važan pojam na koji moramo misliti ako psa želimo naučiti da na nešto reagira slabije i primjerenije.
Pas postaje sve osjetljiviji na ono na što stalno reagira
Svaki put kad pas prejako odreagira, to ga vraća nekoliko koraka unatrag. Što češće doživljava pretjeranu reakciju, strah, ljutnju, uzbuđenje, to ona postaje jača. To se zove senzibilizacija na podražaj.
A mi tu reakciju želimo ukloniti ili ublažiti!
Naš je cilj psu stvoriti pozitivne asocijacije s izvorom nelagode, ili ga učiti smirenost kraj izvora uzbuđenja, ovisi na čemu radimo. I da bismo to postigli, trebamo raditi sa psom dok je izvor još dovoljno slab da ga pas samo registrira, ali ne osjeti jaku nelagodu, strah ili uzbuđenje. I onda pomalo povisujemo kriterije.
Na primjer, ako naš australski ovčar Brego frikira na bicikle koji prolaze, ne smijemo dopuštati da se to stalno događa. Tako će Brego svaki put lajati sve jače, postajati sve osjetljiviji na bicikle. Ako vidimo da iz daljine nailazi bicikl, nagrađivat ćemo Bregu svaki put kad pogleda taj bicikl, dok je bicikl još daleko (ako je to metoda treninga koju smo izabrali). Kad se bicikl počne previše približavati, mi ćemo se odmaknuti i nagrađivati na mjestu na koje smo se odmaknuli. Tako će Bregi bicikli biti sve manji problem i svaki dan ćemo moći prići malo bliže biciklu i nagrađivati Bregu dok ga smireno promatra.
Psu reakcija prelazi u naviku
Svi znamo izreku Vježbom do savršenstva. E pa tako naš pas koji stalno ima priliku lajati na susjede, pse koji prolazi ispod balkona, pse koje vidi na cesti, bicikliste koji se pojave itd. lijepo vježba lajanje i to mu sve više prelazi u čvrstu naviku, bez obzira što vi učinili NAKON što je pas počeo lajati. Zato je za učenje psa da ne laje na takve stvari ključno misliti na prag reakcije, uočiti trenutak kad mu se pas približava i poduzeti nešto PRIJE nego što pas prijeđe prag i počne lajati.
NAUČIMO ČITATI SVOGA PSA
Da bismo sve to mogli uspješno izvoditi, jedna od najvažnijih stvari na koje trebamo misliti je kako se naš pas u svakom trenutku osjeća. Psa moramo pažljivo promatrati i uočiti i najmanje pokazatelje nelagode, koji bi se u idućem trenutku mogli intenzivirati i vrlo ubrzo dovesti do jake reakcije.
Međutim, to nije nimalo lak zadatak. Sada vas pozivam da pogledate ponovno naslovnu sliku, Zimu kraj maslačka. Primjećujete li da je na lijevoj slici potpuno opuštena, a na desnoj manje? Ljudima je nekad vrlo teško pročitati psa, čak i ljudima koji sa psima dugo žive. Znate li da lizanje osim ljubavi može značiti i pristojnu zamolbu da se maknete i prestanete raditi to što radite? Često na internetu vidimo snimke vrlo pristojnih pasa koji lizanjem pokušavaju malom nasrtljivom djetetu dati do znanja da ih pusti na miru, no roditelji to ponosno pokazuju kao snimku velike ljubavi psa i djeteta.
Ako mislite da još možete učiti o komunikacijskim signalima pasa, Turid Rugaas napisala je slavnu knjigu “Calming Signals” i na internetu možete naći niz edukativnih plakata na engleskom, a postoji i knjiga na hrvatskom “Kako psi komuniciraju”.
ŠTO TREBAMO IMATI NA UMU U VEZI S PRAGOM REAKCIJE?
Dok radimo na postepenom stvaranju pozitivnih asocijacija ili smirenosti i sve više napredujemo u otpornosti psa na podražaje koji izazivaju reakciju, neke stvari trebamo imati na umu:
- Za svakoga psa prag je individualan, ovisno o psu i o podražaju.
- Nekoliko podražaja zajedno istodobno uvelike smanjuju prag reakcije. Ako se pas boji pucnja, a boji se i djece, još će teže podnijeti pucanj i dijete zajedno.
- Prag nije uvijek isti, može se mijenjati, ovisno o količini podražaja, blizini podražaju, glasnoći, učestalosti, intenzitetu podražaja. Ovisi i o tome osjeća li se pas dobro ili ga nešto boli, žedan je, vruće mu je, pod stresom je zbog nečeg drugog još otprije i slično.
ŠTO UČINITI AKO SE PAS PRIBLIŽAVA PRAGU REAKCIJE?
Trebamo reagirati odmah i pomoći psu. Kao što sam već rekla, važno je da dobro poznajemo komunikaciju pasa i da poznajemo svoga psa i svjesni smo trenutačnih okolnosti tako da možemo uočiti što se sa psom događa. Mi smo odgovorni za dovođenje psa u određene situacije i uvijek trebamo misliti na to kako je našem psu negdje i kako mu možemo pomoći ako je to potrebno. Tako smo Švrću, recimo, mogli odvesti na drugu stranu ceste, a ne ga tjerati da dalje ide ravno na Cezara. Služimo se menadžmentom da bismo prevenirali problem. O prevenciji i menadžmentu pišem u posebnoj objavi.
Posebnu pozornost trebamo obratiti i na preveliko uzbuđenje, iako nam se to možda neće učiniti previše problematičnim. No svaka je pretjerana reakcija jednako štetna i za psa i za proces učenja.
I PREVELIKO UZBUĐENJE PRETJERANA JE REAKCIJA
Podražaji na koje pas pretjerano reagira mogu biti i ugodni (npr. uzbuđenje zbog očekivanja igre) i neugodni (npr. strah). Sreća i uzbuđenje velika su zamka u koju možemo upasti u smislu da ne shvaćamo koliko je naš pas zbog toga u afektu i ne nužno u stanju koje je za njegovu okolinu najprihvatljivije i za njegovu dobrobit najbolje. I tu vrijede sve spoznaje koje se tiču praga reakcije. Preuzbuđen pas ne može razmišljati, ne može učiti i prenaglo može prijeći iz jedne emocije u drugu, recimo iz uzbuđenja u agresiju u određenoj situaciji.
ŠTO UČINITI AKO PAS ODREAGIRA, PRIJEĐE PRAG REAKCIJE?
Svi znamo da se život često događa mimo naših planova i uza svu našu budnost i oprez. Pa će nam se tako kojiput dogoditi i neočekivana situacija u kojoj će naš pas pretjerano reagirati.
Ako pas “podivlja”, potpuno prijeđe prag reakcije
Možda mislite da ne možete ništa jer se s**nje već dogodilo. Ali možete jako puno:
- ne ljutite se na psa, a ako se naljutite, ne ljutite se na sebe što ste se naljutili i drugi se put pokušajte ne naljutiti
- odmah uklonite psa iz situacije – to nije trenutak za učenje – bježite koliko vas noge nose i spašavajte psa kako znate i umijete
- razmislite i analizirajte sve faktore koji su doveli do toga da pas prijeđe prag – tako ćete puno naučiti i o psu i o sebi
- napravite plan kako ćete idući put spriječiti da do toga dođe – možda jednostavno možete ne ići u to vrijeme u šetnju baš tim putem, a možda nešto drugo, ali rješenje problema katkad je jednostavnije nego što možda mislimo – na neke stvari ipak možemo utjecati ako smo svjesni važnosti praga reakcije
Ako se pas približava pragu reakcije
Ako situaciju nismo dovoljno dobro procijenili ili nemamo izbora jer se nenadano dogodila i pas počne pretjerano reagirati, možemo si pomoći ovako:
- tako da se udaljimo od izvora podražaja ili sakrijemo iza nečega (iza grmlja, iza auta itd.)
- tako da radimo vježbe fokusa, preusmjeravamo psa na sebe – pogledaj me, sjedni, napravi neki trik itd.
- tako da bacimo psu komadiće hrane u stranu da ih traži (njuši) i jede – njušenje i jedenje smiruju
- ako je potrebno, taj čas se potpuno uklonimo iz situacije – pobjegnemo na drugu stranu ulice, npr. (ako radimo na problemu, drugi put ćemo pokušati s puno manjim intenzitetom podražaja)
Pročitajte zgodan kratak članak Lise Mullinax.
KRAJNJI CILJ
No dugoročno nam nije cilj micati se iz situacija s kojima se pas ne može nositi. Menadžmentom situacija i treningom u situacijama u kojima je pas ispod praga reakcije malo po malo povisujemo prag reakcije psa na razne stvari. Na taj način pas može “podnijeti” sve jači podražaj i ostati smiren. O menaždmentu i prevenciji pišem u ovoj objavi, a o jednoj metodi treninga reaktivnih pasa u ovoj.
Psa ćemo izlagati podražaju u takvom intenzitetu da se još može koncentrirati na nas i učiti, da stječe samopouzdanje u situacijama na kojima radimo i da napreduje u sve slabijem reagiranju na podražaj. Ponavljam, veoma je važno da prilikom rada na nečemu pas ne prelazi prag jer tako napretka nema, pas samo nazaduje. Ako na nečem radite i ne ide vam, vjerojatno psa dovodite preblizu pragu reakcije ili čak preko njega.
Ovdje kao posljednje, ali ne najmanje važno, želim napomenuti da krajnji cilj možda neće za sve pse izgledati isto. Zima nikad neće moći mirno proći kraj nepoznatoga psa na dva metra udaljenosti, i ja znam da to nikad neću od nje očekivati. Ali mislim da je smirenost kraj pasa udaljenih oko pet metara fantastično ostvarenje za psa koji je mahnitao kad bi vidio psa na 50 metara.
Svaki je pas drukčiji i trebamo biti svjesni potencijala i ograničenja svoga psa i unutar tih okvira težiti maksimalnim ciljevima kojima ćemo si olakšati suživot i ostvarivati najveću moguću kvalitetu života svoga psa.
ZA KRAJ
Ako želite psa učiti tako da ne čekate da pogriješi i onda ga korigirate, trebate ga učiti samo dok je ispod praga reakcije.
Ako ga prijeđe, a to će se dogoditi jer se život često događa mimo naših planova, jednostavno se maknite iz situacije i učenje odgodite za drugi put, te oprostite i psu što se ponašao kako ne želite, a možda i sebi što ste se zbog toga na njega naljutili. Drugi put ćete biti uspješniji. Ako imate znanje o pragu reakcije i na njega mislite, već ste debelo na pola puta da svoga psa nešto uspješno naučite!
