Dok sam pisala o sebi, priznala sam kako sam lijepo uprskala stvar s Astrom. Nisam je dobro naučila ni Dođi!, a kamoli da me sama prati u šetnji. Kad sam uzela Zimu, već sam znala puno više i o podučavanju pasa i o malamutima i odmah sam se bacila na pravi posao.
Ova metoda svakako je najpotrebnija polarnim psima, koji se vole maaalo udaljiti od čovjeka, ali vrlo je učinkovita i korisna za sve pse. Pas kao čvrstu naviku nauči uvijek gledati gdje ste u šetnji i pratiti vas, što god u šetnji radio.
Super je početi dok je pas još štene jer onda ima prirodnu potrebu držati se blizu vas i pratiti vas. No ako imate i odrasloga psa, naći ćete trenutke koje možete nagrađivati ovako kako ću napisati i sa psom to uvježbati.
Preduvjet
Vaš pas zna da će dobiti hranu nakon što kažete Da! (ili bilo koju drugu kratku riječ). Ta riječ neće biti pohvala, nego će psu označiti trenutak kad je učinio nešto što želite i značit će također: stiže hrana. Ako vaš pas to ne zna, odvojite tri dana kod kuće za to da ga to naučite. Pripremite sitne nagradice i jednostavno izgovarajte tu kratku riječ i nakon toga dajte hranu. Tri puta na dan po 1-2 minute. Nagradice držite u zdjeli ili torbici i rukom posegnite prema njima i dajte ih tek NAKON što ste rekli Da!.
Opća pravila
Vježbate to u svakoj šetnji. U prvom dijelu šetnje pustite psa da zadovolji svoje potrebe za trčanjem, njuškanjem, istraživanjem, a vježbate u drugom dijelu šetnje, recimo u povratku kući.
Ne idete na idući korak dok niste dobro uvježbali prethodni.
Nakon što psu date hranu, obavezno mu recite otpusnu riječ koja znači da sada može ići dalje. Ja imam Može!, neki imaju OK!, neki imaju Slobodan! Izaberite neku riječ i uvijek dosljedno koristite istu kad psu želite dati do znanja da je gotov statični položaj koji ste tražili od njega.
Prvi korak
Učite psa da se isplati pogledati u vas.
Promatrate psa i kad vas pogleda, a sigurno će vas u šetnji jednom pogledati, brzo kažete Da! i pas će doći do vas po hranu jer je naučio da će je dobiti. Prvo čekate pogled kad je pas blizu vas, da ne mora izdaleka doći po hranu. Pa pomalo povećavate udaljenost. Nemojte mamiti psa da vas pogleda nikakvim zvukovima niti hranom!
To ponavljate više puta, kad god vas pas pogleda. Kad shvati koncepciju, gledat će vas češće. Ako počne pretjerivati i samo piljiti u vas, možete mu reći i pokazati Gotovo! (kakav god već signal za to imali), da zna da je slobodan.
Nije važno ako vas pas na početku ne gleda često. Važno je da svaki pogled označite s Da! i nagradite hranom, koliko god velik razmak između pogleda bio. Šetate se, imate psa na oku, i čekate da sam od sebe pogleda u vas.
Drugi korak
Učite psa da vas prati kad promijenite smjer. Tu fazu počnete tek kad je pas počeo često u šetnji nuditi pogled u vas, kad vam je jasno da mu je to ušlo u naviku.
Prvo u šetnji nekoliko puta ponovite označavanje i nagrađivanje pogleda, onda u jednom času krenete u malo drugom smjeru, u trenutku dok pas ne gleda u vas. Promatrajte psa i kad vas pogleda, oduševljeno kažete Da! i čekate da dođe do vas po hranu. Kad ste već malo uznapredovali, možete reći Da! i potrčati malo u tom novom smjeru da psu bude zanimljivije pratiti vas i čak mu i nagradicu baciti još dalje u tom smjeru, da mu bude još zanimljivije trčati do nje.
Treći korak
Učite psa da vas potraži ako vas ne vidi. Tu fazu počnete kad pas već sam ide za vama čim promijenite smjer. Vježbate je uvijek na sigurnom području, gdje pas ne može nekomu smetati, napraviti štetu ili stradati od prometa. Pogotovo ako imate polarca!
Prvo u drugom dijelu šetnje ponovite fazu 1 pa fazu 2 i onda se sakrijte iza nečega nakon što promijenite smjer. Na početku skroz blizu psa. Kad pas pogleda u vas i vidi da vas nema, krenut će vas tražiti, njušit će, gledati i trčati naokolo. Sigurno će vas naći (dakle, nećete se sakriti tri kilometra dalje). Kad vas nađe, napravite totalni tulum! Sad nećete reći Da! jer nemate precizan trenutak koji možete označiti, nego ćete psa hvaliti, nagrađivati hranom, trčati s njim, igrati se, što god vašeg psa najviše veseli.
Nagrađivanje samostalnog “prijavljivanja”
Nemojte u šetnji psa svaki čas zvati da vam dođe. Učite ga da često u šetnji sam od sebe dolazi do vas. Ovako:
Ako se pas malo udalji, ne zovete ga, nego čekate da se sam počne vraćati. Čim se sam krene vraćati prema vama, oduševite se, pohvalite psa i nagradite ga! Također možete onda zajedno sa psom potrčati u suprotnom smjeru, poigrati se, baciti hranu, sve što vašega psa veseli.
Radite to SVAKI PUT kada pas samoinicijativno krene prema vama. Tako će to raditi sve češće, sam će dolaziti do vas jer zna da će za to dobiti pohvalu i nagradu. Ne zaboravite nakon što ste psa nagradili reći otpusnu riječ. To je vrlo važan “detalj”.
I nakon što ste to uvježbali sa psom, barem pohvalite psa svaki put kad se odnekud sam vrati do vas. Pogotovo ako imate polarnoga psa.
Pogledajte kako se Zima uvijek sama zaustavi kad registrira da sam se ja zaustavila (vidi ili čuje):
I za kraj
Vježbajte to u svakoj šetnji, mjesecima. Neka to psu postane čvrsta, čvrsta navika i način života s vama. I onda ćete godinama, do kraja života, imati psa koji vas uvijek prati u šetnji bez uzice, gleda gdje ste i često vam se dolazi “prijaviti”.
Gradite dobar odnos sa svojim psom, kakav opisujem u objavi Poslušan pas. Bez toga vas pas neće htjeti slijediti niti surađivati s vama na takav način, koliko god ga to pokušali naučiti. Ako pas ne želi biti s vama, ne zanimate ga, boji vas se ili ste mu naporni, neće vam ni nuditi niti pogled niti samostalni dolazak do vas.